Pjesme za djecu rastu iz srca, to su plodovi ljubavi

ISTOČNO SARAJEVO – Pjesme za djecu rađaju se same, rastu iz srca i plodovi su ljubavi prema mališanima, kaže za Srnu pjesnik Duško Milunović, čija je knjiga „Zašto lutke ne stare?“ promovisana tokom 20. Međunarodnog festivala profesionalnih lutkarskih pozorišta za djecu „Lut fest 2019“ u Istočnom Sarajevu.

Autor naglašava da je ovu knjigu posvetio djeci sa poremećajem iz autističnog spektra, a njena poruka je da „onaj ko čuva dijete u sebi neće nikad ostariti“.

„Ne može čovjek reći ‘imam motiv da pišem za djecu’. To je, jednostavno, nešto što dođe samo po sebi, to je možda i podsjećanje na djetinjstvo“, istakao je Milunović govoreći o inspiraciji i svojoj ljubavi prema dječijoj poeziji.

On izražava veliko zadovoljstvo što njegove knjige nailaze na topao prijem kod „male publike“ i nada se da će njegove pjesme izmamiti bar po neki osmijeh na licima mališana.

„Na moje veliko iznenađenje, knjiga ‘Zašto lutke ne stare?’ poprimila je sasvim drugu dimenziju od prvobitne ideje. Radi se o tome da sam se upoznao sa akademskim slikarom iz Crne Gore Vjekoslavom Bojatom, koji je izrazio želju da ilustruje moje pjesme“, navodi Milunović.

On pojašnjava da je Bojat u osnovnoj školi u Podgorici bio asistent jednom dječaku sa poremećajem iz autističnog spektra, koji je imao probleme u komunikaciji sa okruženjem i nikada ništa naglas nije pročitao, iako je već bio u sedmom razredu.

„Nastavnici su se uzaludno trudili da ga ponukaju da čita naglas, ali jednog dana, kada je Vjeko ilustrovao neku moju pjesmu, mali Dejan je na opšte zaprepaštenje uzeo tu pjesmu i počeo naglas da je čita. Nastavnici su odmah skočili da to snime, a Dejan je uzeo i drugi tekst i pročitao ga, nakon čega je nesmetano počeo da čita naglas, iako je do tada komunicirao samo putem crteža“, priča Milunović i dodaje da ga je to veoma dirnulo, te da je tu knjigu posvetio djeci sa poremećajem iz autističnog spektra.

On izražava zadovoljstvo što je grupa entizijasta u Podgorici, predvođena Bojatom, tu knjigu pripremila i izdala u proširenom izdanju, u kojem se nalaze i ilustracije dječaka Dejana, a potom je održana i veoma zapažena promocija pomenute knjige na kojoj su učestvovala i djeca sa smetnjama u razvoju.

Milunović je zahvalio direktoru „Lut festa“ Vitomiru Mitriću, koji je prije desetak godina organizovao promociju njegove prve kljige u Istočnom Sarajevu, izražavajući zadovoljstvo što ga je Mitrić inspirisao da piše pjesme o lutkama, na osnovu kojih je realizovana i pozorišna predstava „Raspjevana šuma“, a potom snimljen i animirani film „Šupljoglava igla“, koji je dobio niz nagrada.

U recenziji za knjigu „Zašto lutke ne stare?“, književnik Dara Sekulić je istakla da Duško Milunović „djecu osjeća kao ljude i u njegovoj poeziji jednako mogu uživati svi od sedme do 70 godine“. „On je svijet čovjeka pretvorio u svijet lutke i u svijet lutke doveo čovjeka“, ocjenjuje Sekulićeva.

Prvi doktor književnosti za djecu u bivšoj Jugoslaviji Zorica Turjačanin zapisala je ranije da je Milunović u ovoj zbirci pjesama otkrio još jedan lik svoje ljubavi – lutku, te da je njegova poezija „široka, vedra, slobodna i realistična, ali ponegdje i apstraktna, prohodna u svim vremenskim pravcima, u svojoj sadašnjoj budućnosti i budućoj sadašnjosti“.

Zbirka pjesama „Zašto lutke ne stare“ četvrto je djelo Duška Milunovića, a prethodile su joj „Cvrčkova pjesma“, „Da li ribe pjevaju ili zijevaju“ i „LJubav boje bijelo“.

(www.palelive.com / Srna)