Огласи
FOČA – U fočanskom Centru za kulturu i informisanje promovisan je roman „Čovjek koji je pleo smrt“, autora Nebojše Rudana iz Trebinja, koji govori o zločinima Srba nad Srbima u Drugom svjetskom ratu.
Naslov knjige odnosi se na partizanskog komandanta i istaknutog posljeratnog funkcionera Vlada Šegrta, sa kojim autor, u prvom dijelu romana, vodi zamišljeni intervju.
Rudan kaže da su i nakon 70 godina tabu tema zločini partizana u Hercegovini, za koje je, prema samim partizanskim izvorima, najodgovorniji bio Vlado Šegrt.
On ističe da u krvavom građanskom ratu između Srba partizana i Srba četnika nije bilo nevinih i da su zločini činjeni sa svih strana.
Kao što je činjenica, napominje Rudan, da su četnici izvršili zločine nad muslimanskim življem u Foči i Prozoru, tako je činjenica i da su partizani ubijali srpske civile u Hercegovini i bacali ih u jame, baš kao što su to u Korićkoj jami radile muslimanske ustaše.
„Ta priča o čistunstvu partizana, i tom stereotipu da su oni nosici svega lijepog i naprednog, a četnici svega rđavoga, ružnoga, koljači, ženskaroši, lopovi, to jednostavno nije bilo tako.
Pisao sam o Vladu Šegrtu, kao negativnom junaku ove moje storije i to su zločini koji su se u Istočnoj Hercegovini desili u prvom kvartalu 1942. godine. Prema podacima partizanskih izvora, odnosno Vasa Miskina, koji je bio analitičar partizanskog pokreta, on sam kaže da je u tom tromjesečnom periodu stradalo više od 500 ljudi koji su, zaista, ni krivi ni dužni ubijani na svirepe načine i bacani u jame, što se krilo od javnosti“, kaže Rudan.
On navodi da su partizani ubijali neistomišljenike i one za koje bi posumnjali da su neistomišljenici.
„Banu ljudima u kuću i ako nisu izrazili spremnost da se pridruži partizanskom pokretu, lijepili su im na leđa nekakve etikete, za koje nesrećni hercegovački seljaci nisu imali pojma šta to znači: petokolonaš, trockista, sluga okupatora“, kaže Rudan.
On napominje da mu je kao osnovni izvor za roman poslužila knjiga pokojnog Sava Skoka, generala bivše JNA i doktora istorijskih nauka.
„Bio je komunista sa jakim nacionalnim osjećanjem i bio je akter svih tih zbivanja, a kada je vidio da mu se bliži neko pozno doba, nije htio da ode na onaj svijet, a da se na neki način ne ispovijedi. Tu svoju istoriju je dao kroz knjigu `Krvavo kolo hercegovačko` u kojoj je na tačan faktografski i divan literarni način prikazao sva ta zbivanja, ako se uopšte ta ubijanja ljudi mogu prikazati na lijep način“, ističe Rudan.
On poručuje da novim generacijama ništa ne treba nametati u smislu da je neko kriv ili nije kriv, već da treba samo iznositi činjenice.
„Neka mladi naraštaji sami rasuđuju na osnovu činjenica. Zločin treba šibati, treba ga žigosati, ma ko ga učinio, jer nekažnjeni zločin je osnov da se taj zločin ponovi“, ističe Rudan.
Drugi dio romana Rudan je nazvao „Žitija partizanskih svetaca – palih anđela u borbi 1941-1945“, u kojem na ironičan način govori o „junaštvima“ Save Kovačevića, Dragice Pravice, Asima Zubčevića, Pavla Kovačevića i Petra Drapšina.
(www.palelive.com / Srna)
