Preminuo doktor Zoran Stanković

Patolog i bivši ministar zdravlja i odbrane Zoran Stanković preminuo je od posledica koronavirusa, potvrđeno je RTS-u.

Šta je patolog Zoran Stanković govorio o zločinima nad Srbima u Srebrenici

BEOGRAD – Poznati srpski patolog Zoran Stanković, koji je danas preminuo od posljedica virusa korona, u Podrinju je izvršio obdukciju oko 1.000 ljudi, većinom Srba, a o tim monsturoznim zločinima, koje su počinile muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, među kojima je i ubistvo jedanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića, često je govorio.

U brojnim intervjuima za Srnu čuveni patolog je govorio je o obdukcijama Srba iz Srebrenice, koje su na najmonstruoznije načine ubijale snage pod komandom Orića.

U svom radu izvršio je i obdukcije dvije grupe muslimana 1992. godine u Zvorniku.

Stanković je u jednom od intervjua za Srnu izjavio da je tokom obdukcija koje je radio nad ubijenim srpskim civilima u okolini Srebrenice, Bratunca i Zvornika, zatekao i tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka iz Kamenice, kojem je stomak bio rasporen u obliku krsta.

Stanković je u tom intervjuu iz 2005. godine rekao da su egzekucije u rejonu istočne Bosne najčešće vršene vatrenim oružjem, ali bilo je i slučajeva klanja, odsijecanja glave, ubistava udarcima, tupim, tvrdim predmetima, zavisno od regije do regije.

Stanković, koji je ekshumacije i obdukcije na području istočne Bosne radio od 1992. do 1996. godine, ispričao je da je naišao na slučaj pečenja na ražnju, tzv. bosansko jagnje.

Kada je riječ o slučaju iz Kamenice, naveo je da se radi o dječaku Slobodan Stojanović, koji se vratio po psa kada su njegovi napuštali Kamenicu.

„Posle toga, mi smo ga našli u jednoj jami iznad Zvornika u šumama sa metkom ispaljenim u telo iz blizine, sa trbuhom otvorenim u obliku krsta i odsečenim uvom“, naveo je Stanković.

On je rekao da su prve srpske žrtve, obrađene 1992. godine, bile na Kamenici, na lokaciji Glođanska brda, gdje su pronađene grobnice sa oko 60 tijela na granici sa muslimanskim rovovima.

„Radilo se o ljudima koji su stradali i potom zatrpani u te rovove. Kao karakteristična povreda tih žrtava jeste ona kod mladića Miladina Arsevića iz Arsevića, kome je odsečena glava – pronađena u okviru te jame, nekoliko metara od tela“, rekao je tada Stanković.

Poslije toga su 1993. godine, kako je naveo, nađena još neka tijela u okolini Zvornika, a potom je obrađivana Kravica, gdje je nađeno 34 tela, dok je u Skelanima izvršena obdukcija više od 20 tijela. Takođe, obrađeni su i Fakovići, Ratkovići, kao i 1994. godine stradali u Šekovićima, u selu Jelčići.

Stanković je rekao da je u Kravici pronađen ubijen Risto Popović, rođen 1920. godine, čiji je sin zarobljen i odveden u Srebrenicu i pogubljen 1993. godine.

„Kada sam bio u Srebrenici 1995. godine, pronašli smo posmrtne ostatke njegovog sina Kostadina Popovića. NJemu je razbijena lobanja sa gornje strane i na ceduljici koja je bila ubačena u vreću sa njim pisalo je da je umro prirodnom smrću. NJemu su bili slomljeni lopatična kost i rebra“, istakao je Stanković.

On je dodao da je u Skelanima našao nekoliko ljudi koji su zaklani, kao što je Radoslav Mitrović, koji je imao i prelom lijeve butne kosti i nije mogao da se kreće, a poslije toga je zaklan.

„Tu smo našli i zaklanu Radoslavu Kovačević, koja je rođena 1918. ili 1920. godine. Našli smo i skoro celu porodicu Novaka Ristića, njegovu ženu i kćer, dok mu sina nismo našli. Našli smo i njihovu dalju rođaku Milenu Ristić, koja je bila zaklana i odsečeni su joj prsti na obe šake“, ispričao je tada Stanković.

On je rekao i kako su pronađena jedno ili dva tijela koja su bila presječena u predjelu butnih kostiju, odnosno „najvjerovatnije testerom su presječene noge i iznad karličnog pojasa presečen trup, koji je potom bio ugljenisan“. „Kosti su bile sečene ravno, kako u predelu donjih ekstremiteta, tako u predelu grudi i kičme, što ukazuje na testeru“, dodao je Stanković.

Prema njegovim riječima, uhvaćeni muslimani su dali izjave i priznanja policiji u Zvorniku, na osnovu čega se može zaključiti da su pekli „bosansko jagnje“. „To podrazumeva da se ti odsečeni delovi stave u trbuh i onda se zajedno peku i okreću na ražnju“, pojasnio je Stanković.

Stanković je u intervjuu za Srnu 2018. godine bio razočaran oslobađajućim presudom srebreničkom ratnom komandantu Nasera Orića, navodeći da oni koji su oslobodili krivice osvjedočenog ubicu, čovjeka koji je ubijao nemoćne, stare i iznemogle ljude, neće imati miran san do kraja života.

„Strašno je mnogo dokumenata koji svedoče o njegovim zločinima, a prokazalo se, po ko zna koji put, da je politika iznad istine, i to je nešto što je sramota za ljudski rod. Ali, ono što je jako bitno – neka tu ružu neguju u svom vrtu oni koji su ga oslobodili“, poručio je Stanković.

On je napomenuo da je broj žrtava za čije je ubistvo Orić tada oslobođen odgovornosti u Sudu BiH znatno manji od stvarnog broja ljudi koje je ubio ili njihovo ubistvo naredio.

O Orićevim zločinima, istakao je Stanković, svjedoči masa dokumenata, fotografija i obdukcionih nalaza, među kojima su oni koje je prikazao na suđenju u Sarajevu, o ubistvu komandira stanice policije iz Bratunca Milutina Miloševića, čije je tijelo pronađeno u Sandićima.

Stanković je ukazao da su „brojni nalazi dostavljeni ne samo Haškom tribunalu nego i institucijama koje se bave prikupljanjem podataka o povredama međunarodnog humanitarnog prava, a da ne govorimo o ljudima, koji su izgubili cijele porodice“.

„Kao što je dečak iz Skelana kome su ubijeni otac, majka, sestra i baka, koje smo našli i koji su ubijeni na monstruozan način. Tu su i dečaci porodice Dimitrijević od pet i sedam godina. To su uradile te oružane formacije Nasera Orića. Tu je i mali Slobodan Stojanović, koga je ubila Elfeta Veseli“, rekao je Stanković.

U intervjuu za Srnu 2019. godine Stanković je rekao da presuda Suda BiH od 10 godina Elfeti Veseli za ubistvo dječaka Slobodana Stojanovića 1992. godine kod Zvornika nije adekvatna, s obzirom na to da je ubijen na monstruozan i surov način i da je u zadnjim trenucima života pretprio veoma teške patnje i bol.

Stanković je tada ocijenio da je to jedna od rijetkih presuda nad ubijenim Srbima u BiH, ali je oslobođen nadređeni, koji bi, prema komandnoj odgovornosti, principu koji je primjenjivan prilikom presuda u Hagu, morao da bude sankcionisan visinom kazne koja bi se mjerila godinama.

On je istakao da Sud BiH tom presudom, kao i oslobađajućom izrečenom u predmetu muslimanskom ratnom komandantu u Srebrenici Naseru Oriću, sam sebe dezavuiše.

„LJudi koji su donosili ovakve presude sigurno ubuduće neće imati miran san, s obzirom na to da osjećaj griže savesti počne da funkcioniše“, rekao je Stanković.

(www.palelive.com / Srna / Foto: RTS)