Огласи
ISTOČNO SARAJEVO – Stihovi Dare Sekulić još jednom potvrđuju njen rang najistaknutije žive srpske pjesnikinje, istakao je tokom večerašnje promocije njene zbirke „Odbačene pjesme“ u Istočnom Sarajevu književnik Stevan Tontić.
„U uvodnoj bilješci za zbirku `Odbačene pjesme` Sekulićeva govori da je ove pjesme izostavljala iz poetskih djela nastalih i objavljenih poslije 2007. godine. Za nju su to bile /privremeno/ `odbačene`, ali ne i `bačene` pjesme. Da ih je kojim slučajem bacila, uništila, njen opus bi ostao okrnjen i oštećen, svejedno što je i bez ovih poznih priloga već bio izuzetno bogat, sa mnogim primjerima vrhunske, životom ovjerene poezije“, rekao je Tontić.
Govoreći o ovoj knjizi, kao i o ukupnom životnom djelu Dare Sekulić, Tontić je naveo da bi se ovoj srpskoj pjesnikinji mogle pridružiti još samo Mirjana Stefanović i Radmila Lazić, dok ostale respektabilne pjesnikinje pripadaju mlađim generacijama.
„Naša velika pjesnikinja Dara Sekulić imala je vrlo uzbudljiv život, počevši od tragičnih događaja iz njenog djetinjstva, pa do svih ratova koje je preturila preko glave. Daru mirno možemo uporediti po veličini i značaju sa Desankom Maksimović, najvećom srpskom pjesnikinjom 20. vijeka“, naglašava Tontić.
Prema njegovim riječima, poezija Dare Sekulić nije tek „ženska“, iako je sudbina žene, djevojke i majke, bila i te kako u njenom vidnom polju.
„Darina poezija je univerzalno ljudska, antropološki i egzistencijalno osviješćena, sa bolnim tragovima tragične istorije u kojoj se život naše pjesnikinje odvija već devedeset godina. Ona je intenzivno živjela i govorila o svemu što je provociralo njenu reakciju, njenu lirski istančanu, ali i misaono produbljenu riječ, kao svjedočanstvo ličnog doživljaja i iskustva u sjenci opšteg, narodnog stradanja“, rekao je Tontić tokom promocije u sali Matične biblioteke u Istočnom Sarajevu.
On ističe da je „Dara ispila mnogu gorku čašu sa nametnute istorijske trpeze, i rekla mnogu tešku riječ o ispraznosti i besmislu življenja u nasilnom i bezbožnom svijetu koji je izgubio svoje humano lice“.
Ali, nastavlja Tontić, ona u isti mah, kao protivtežu neutješnoj sudbini, u stilu svog znanog trpkog vitalizma, slavi ljepotu sunčanih časova u prirodi, magiju ljubavi i prijateljstva, božanske darove i blagodati.
Sekulićeva za pjesme iz ove zbirke kaže da su one slučajnost koja se događa svim pjesnicima dok pišu i dok žive.
„To su pjesme plod mog napetog i rekla bih nerealnog odnosa prema pisanju. Za neke pjesme sam mislila da ne bi trebalo da uđu u neku moju knjigu, ali sam se poslije predomislila i tako one nisu bačene, ali su bile odbačene“, rekla je Sekulićeva novinarima.
Stihove njenih pjesama, na ovoj promociji koju su povodom Dana bibliotekara Republike Srpske organizovali Matična biblioteka i Produkcija „Forum teatar“ iz Istočnog Sarajeva, čitali su učenici Gimnazije i Srednje strčune škole Istočno Sarajevo i glumac Ilija Mimić, dok je Sekulićeva kazivala svoju pjesmu pod nazivom „Prebilovci“.
Dara Sekulić rođena je 1931. godine u Kordunskom LJeskovcu na Kordunu.
Imala je samo 10 godina kada su joj ustaše spalile rodnu kuću, a nakon pogibije roditelja odrastala je po različitim dječijim domovima i internatima.
Gimnaziju je započela u Rujevcu na Baniji, a nastavila u Italiji, Splitu, Karlovcu, Zagrebu i Sisku.
U Sarajevo se doselila 1953. godine i završila Višu školu za socijalne radnike. U Sarajevu je živjela do 1992, kada sa četvoro unučadi odlazi u izbjeglišto u Istočno Sarajevo.
Član je Srpskog intelektualnog foruma Istočno Sarajevo. NJene pjesme su zastupljene u mnogim antologijama srpske poezije, a prevedene su i na druge jezike.
Za svoj književni opus Sekulićeva je dobila brojne prestižne pjesničke nagrade.
(www.palelive.com / Srna)
