Iako danas mnogi nastoje da zaposlenje pronađu u drugoj zemlji, okrivljujući za to i državu i privatnike, da situacija nije tako crna, svjedoče primjeri pojedinih firmi koje posluju baš na našim prostorima.
Možda ne biste ni pomislili, ali primjer jedne takve firme je i sportska kladionica. Riječ je o kladionicama „Williams“, koja među zaposlenima ima i radnike koji rade od prvog dana njenog otvaranja, tačnije punih 16 godina.
Milena Savić Jovanović zaposlila se u „Williams“ kladionici 2004. godine, kada po njenim riječima u Banjaluci nije bilo kladionica kao danas, a evo šta je dovelo do promjene.
„U to vrijeme kladionice nisu bile zastupljene kao danas, bile su jedna, do dvije firme. Tada je otvaranje „Williams“-a dovelo do ekspanzije, jer su se poslovnice otvorile u svim gradovima Republike Srpske.“
Prve godine se, kako kaže, otvorilo oko 50 poslovnica, a sada ih u RS ima blizu 100, dok u cijeloj BiH posluje oko 200 poslovnih jedinica.
„Prve tri poslovne jedinice otvorene su na Laušu, Kočićevom Vijencu i u Novoj Varoši. Svaki naredni mjesec je bilo otvaranje nove poslovnice u Banjaluci, ali i u drugim gradovima“, prisjeća se ona.
Kako nam kaže, ona je jedna od prvih zaposlenih, a zajedno sa njom, na samom početku radilo je još dvoje kolega.
„Tada nas je bilo troje, a kako su se poslovnice otvarale, tako se povećavao i broj zaposlenih“, dodala je.
Njen šesnaestogodišnji rad obilježio je rad na nekoliko različitih pozicija.
„Kada sam počela, prvi zadatak mi je bio da zajedno sa kolegama, otvorimo poslovne jedinice. Uz to sam ubrzo počela da radim i kao blagajnik na uplatnom mjestu. Nakon toga usljedio je rad sa ljudskim resursima, gdje smo proširivali tim. Sada trenutno radim u odjeljenju računovodstva“, izjavila je Savić Jovanovićeva.
Kako je raditi u kladionici?
„Prije svega da naglasim da na početku rada, ta djelatnost meni nije bila poznata, zbog toga sam prošla kroz sve faze kako bih se u potpunosti upoznala sa tematikom. Mogu reći da kao i svi ostali poslovi, i u kladionicama ima i prednosti i mana. Tu imate priliku upoznati se sa velikim brojem ljudi, različitih profila. Nekada vam možda naiđe dan kada biste bili sami, ali ne možete jer su kladionice dosta posjećene. Međutim, ta poznanstva ipak donesu više pozitivnih stvari.“
Sa igračima ima duhovitih situacija
Iako mnogi kladioničare smatraju nervoznim, ona kaže da nisu rijetke situacije kada sa igračima dolazi do duhovitih situacija, jer su to ipak ljudi koji se vole šaliti.
„Zanimljivo je to što oni stalni igrači, imaju svoje rituale, uvijek dolaze u isto vrijeme, istom olovkom pišu svoje kombinacije i znalo da se desiti ako radnica na pultu pomjeri neku od ukrasnih figura, oni to odmah primjete i ako kojim slučajem ne prođu tiket, kažu da im je upravo ta sitnica bila baksuzna.“
Osim muškaraca, Savić Jovanovićeva kaže da kladionice posjećuju i žene, u znatno manjem broju, ali da joj je u sjećanju i jedna baka koja je došla i govorila punoj kladionici da se samo na Njemce treba kladiti i odigrala tiket, naravno, u korist Njemačke fudbalske ekipe.
„Bilo je tu mnogo različitih situacija, ali evo još jedan primjer. Znalo se desiti da igrač dok prati utakmicu postane nervozan, pocijepa tiket, baci ga i ode, a kasnije shvati da je tiket ipak dobitni. Tada smo znali izaći im u susret, pa ako kojim slučajem smeće još nije odneseno, zajedno bismo tražili tiket i sastavljali pocijepane komade.“
Još radnica sa dugim radnim stažom
Ono što je interesantno za „Williams“ kladionice jeste da Milena nije jedina koja je zaposlena toliko dugo.
„Osim mene ima još nekoliko radnica koje su zaposlene nedavno poslije mene i još uvijek rade. One su zaposlene su u Banjaluci, Laktašima, Modriči i Trebinju itd.“
Najupečatljiviji momenat u poslovanju
Trenutak kojeg se rado sjeća bio je taj kada je proglašena za najboljeg radnika firme na proslavi koja se održala u Neumu.
„To je za mene bilo iznenađenje, jer su uspjeli od mene sakriti tu odluku sve do tog momenta proglašenja. Smatram da još ima kvalitetnih radnika koji se po svom radu izdvajaju od drugih, ali eto, tada je vlasnik odlučio da to budem ja“, prisjeća se.
13. plata i plaćeno ljetovanje
Kako ona navodi razlog za toliko dug radni odnos zaslužan je prije svega pristup poslodavca koji pruža dobre uslove za rad.
„Plata je dobra i redovna, plaćeni su nam porezi i doprinosi. Svake godine uplaćuje nam se i 13. plata, što je danas zaista rijetkost, a uz to sve imamo plaćeno i ljetovanje, sedam dana odmora na moru za dvije osobe“, navela je Savić Jovanovićeva.
Međutim, kako nam ona priča tu nije kraj sa dobrim uslovima. Iako je u firmi zaposlena većinom ženska populacija, sve one za 8. mart dobijaju poklone. Takođe, kada neko ostvari 10 godina rada dobija vrijedan poklon.
„Za 10 godina poslovanja dobila sam sat, a iskreno se nadam da ćemo zajedno proslaviti i 20 godina zajedničkog rada, što nije ni daleko“, kroz smijeh dodaje.
Do danas je oko 60 radnika prešlo prag jubilarnih deset godina rada.
Savić Jovanovićeva nam je otkrila kako to da ipak neki radnici ostaju u kraćem radnom odnosu.
„O mnogim stvarima ljudi imaju iskrivljene slike, a tako je između ostalog i o tome. Ne znam kako je u drugim firmama, ali konkretno u našoj dešava se da se studenti zaposle samovoljno na kraći period, onaj koji oni procijene da im je dovoljan da zarade džeparac ili njima potrebnu količinu novca i kada se to desi, ili kada prestanu studirati vraćaju se kućama, te tada završe sa radom. Mi izlazimo u susret i studentima i razumijemo njihove odluke. Praksa je pokazala da mnoge djevojke kada počinju raditi imaju predrasudu da će se kratko zadržati, ali kada upoznaju način na koji firma funkcioniše zadržavaju se duži period i to nam je posebno drago.“
Dva puta godišnje u Banjaluci za sve radnike iz cijele RS organizuju se druženja kada se sumiraju utisci i poslovanje za protekli period i razmjenjuju iskustva.
Edukacije i u Engleskoj
“Moram da pohvalim vlasnike koji se stvarno ne libe da ulažu u usavršavanje zaposlenih. Tako npr. pored seminara za knjigovođe koji se održava u Tesliću, svake godine plaćeno je i usavršavanje u Londonu, gdje se postojeće znanje obogaćuje i usavršava novim načinima klađenja i upoznaje sa novim tehnologijama, što je u ovom poslu veoma značajno.”
Tiketi se ipak mogu proći
„Koliko god ljudi o igrama na sreću mislili da je nemoguće proći tiket i odigrati onu čuvenu, dobitnu kombinaciju, moram da kažem da kod nas dobitnih tiketa ima svakodnevno. Sudeći po tome, ljudi ipak imaju sreće, jer iznenadili biste se da vidite na jednom mjestu koliko je dobitnih tiketa“.
Za kraj naša sagovornica naglasila je:
„Williams je firma u kojoj se može steći dobro iskustvo i napredovati, za šta sam konkretan primjer. Jedna je od rijetkih firmi u RS da se poslodavac ophodi prema radniku toliko dobro. Ne kažem, ima i drugih firmi, ali bilo bi bolje da ih ima još više.“
(Sponzorisan članak)