Огласи
Postala je tradicija da se Ravnogorci okupljaju u svojim prostrijama na dan krsne slave – Sretenja Gospodnjeg. Dogodilo se to i sinoć, kada su sveštenici Zlatko Bogdanović i Milorad Ljubinac, u prisustvu brojnih zvanica, obavili čin lomljenja slavskog kolača.
Prisutnima se obratio sveštenik Zlatko Bogdanović, koji je uputio čestitke svim članovima ove organizacije i poželio da u miru izvršavaju svoje obaveze propisane zvaničnim dokumentima.
Kao što sam naziv praznika kaže – Sretenje Gospodnje, želim vam da Bog da da idete u susret svojim ciljevima i idealima, u sretenje onom čemu teži srpski rod, a što je u vašim dokumentima zapisano. Ideali ravnogorskog pokreta su jevanđelski ideali. Neka Bog da da se nikada više sa oružjem u ruci ne borite za ostvarenje svojih ideala, nego da to činite vrijednošću, marljivošću, čašću i poštenjem, onako kako to dolikuje svakom Srbinu – rekao je Bogdanović.
U toploj besjedi, u jeku slavskog veselja, prota Milorad Ljubinac prisutnima je prenio dio onog što je, prije nekoliko decenija, doživio vršeću službu na prostoru Dobruna, Dobrunske rijeke, Bijelih Brada, Veletova i drugi sela u kojima je vršen strahovit teror nakon Drugog svjetskog rata zbog onih koji su u šumovitim prostorima ostali da brane I čuvaju čast Ravnogorskog pokreta.
Sjećam se priče o domaćinstvu Petra, koga su, ne znam zbog čega, zvali Francuz, u čiju kuću je doveden Draža nakon hapšenja od strane OZN-e. Mnogi su nevini stradali samo što su bili simpatizeri boraca za slobodu srpskog naroda. Nikada ne mogu zaboraviti kazivanje generala Boška Škrbovića, kojeg sam sreo na Romaniji, kada sam došao na službu u Sokolac. On je bio na čelu Sandžačke brigade, koja je učestvovala u hajci na srpske rodoljube u dobrunskom kraju. Štab brigade bio je u kući čuvenog domaćina Sveta Andjića, čije je domaćinstvo iimalo vodenicu, pilanu i vlastitu mini- centralu za proizvodnju struje za vlastite potrebe. Kako mi je pričao Boško, Svetove kćeri ljepotice su bile sluškinje partizanskim oficirima, kojima je teško padalo što ih nisu htjele ni u oči pogledati. Prosto su ih prezirale.
Često su oficiri putem pisama izražavali simpatije prema njima, ali one, kako mi reče Boško, ta pisma nisu htjele ni otvoriti. One su bile vjerni jataci i simpatizeri poznatih Ravnogoraca – Srpka Medenice, Gajića i ostalih. General je priznao da je vršen nevidjen teror prema Srbima i prosto se kajao zbog toga. Zbog tih strašnih događaja, u kojima se stanovnici Dobruna i drugih mjesta nisu odrekli vjere u Boga i Srpsku pravoslavnu crkvu, danas je ovaj prostor postao duhovno svetilište. Treba samo pogledati manastir Dobrun, koji je postao oličenje duhovne snage Eparhije dabrobosanske i Srpske pravoslavne crkve – rekao je Ljubinac.
Prema riječima Gorana Dobrilovića, koji obavlja dužnost predsjednika Ravnogorsko-romanijskog pokreta, jedan od najvažnijih zadataka ove organizacije je pronalazak i obilježavanje mjesta na kojima su stradali Ravnogorci.
Takvih mjesta na Romaniji ima mnogo, posebno na prostoru Devetaka, Kusača, Sijeraka, Ćavarina… Posebno je poznat zločin koje su partizanske jedinice počinile u Sijercima nad pripadnicima Azbukovačke brigade iz sastava Cerskog korpusa, čiji je komandant bio Dragoslav Račić. Na zvjerski način ubijeno je blizu stotinu pripadnika pomenute brigade, od kojih, kako stoji u dokumentima, nijedan nije bio stariji od dvadaset godina. Pronašli smo četiri masovne grobnice, a ima ih na desetine diljem Romanije. Prikupljamo dokazni material i ove godine ćemo krenuti u obilježavanje stratišta, da se zločin ne zaboravi – priča Dobrilović.
Potpredsjednik Ravnogorsko-romanijskog pokreta Danko Vukojičić kaže da ova organizacija postoji četiri godine i da trenutno broji oko 150 članova, među kojima ima osnovaca, srednjoškolaca, žena, omladinaca, srednjovječnih ljudi, ali i onih koji su zapamtili zlo Drugog svjetskog rata.
Hvala opštini koja nas pomaže, ali i Boračkoj organizaciji naše opštine sa kojom njegujemo bratsku saradnju. Svake godine obilazimo mjesta poznata iz istorije našeg naroda, posebno područje Dubruna, prostor gdje je uhapšen Draža. Trudićemo se da obilježimo mjesta stradanja Ravnogoraca na Romaniji. Nema sredstava dovoljno za te aktivnosti, ali ćemo učiniti sve da uradimo ono što smo zamislili – reče nam Danko, jedan najaktivnijih članova ove organizacije.
U slavskom veselju posebno mjesto i poštovanje imale su Kata Batovac i Jelena Papić, koje su uradile dio posla koji ne mogu muškarci . Krsni kolač, satkan od izuzetno zanimljivih detalja, djelo je starice Dragice Ninković i Jelene Papić. Na slavskoj trpezi našla su se sva tradicionalna jela romanijske kuhinje. Čula se i poznata grlena romanijska pjesma i poj uz strune gusala. Sve, u skladu tradicije na Romaniji.
(www.palelive.com / www.opstinasokolac.net)
