Огласи
Kada prelistavam ratnu nesreću i provjetravam sjećanja na to vrijeme umiranja, neizbježno mi u misli stiže sedmi oktobar devedeset druge. Često uspomene „koračaju“ ranjenim ulicama Grbavice, čujem snajperske hice kako dolaze sa desne strane Miljacke i jauke ispod Trebevića. Još uvijek me rastuži grč na licu komandanta čuvene brigade Miloševića, trenutak jezive i bolne tišine kada je primio vijest da je iz njegove jedinice zauvijek otišlo deset boraca.
Tog sedmog oktobarskog dana u Sokocu, Han Pijesku, Rogatici, Palama i Nevesinju gorjele su voštanice za duše junaka. Već se bilo nakupilo umiranja. Svakodnevno su tekle roditeljske suze, a vrata nadolazećeg pakla tek su bila odškrinuta.
U tom danu u vječnost su se preselili: Slaviša (Rajka) Savčić, Milanko (Dušana) Đerić, Petar (Atanasa) Petrovski, Manojlo (Pera) Borković, Vaso (Miloša) Glišić, Nedeljko (Toma) Ninković, Velimir (Danila) Delić, Vojislav (Sava) Jovanović, Milanko (Jovana) Kanostrevac i Dragan (Jovana) Savić.
I danas, dvadaset i jednu godinu kasnije, u mislima majki, očeva, braće sestara, supruga, potomaka nema zaborava. Putevi i dalje vode do groblja. Suze su jednako vrle, kao i tuga najbližih. Kod mnogih drugih, koje je zaobišla ratna nesreća, sedmooktobarska tragedija tone u maglu, prijeteći da pređe u potpuno nesjećanje. Pregolem je to grijeh prema onima koji su iskreno, junački branili pravo na postojanje naroda kome su pripadali.
Rasuli se borci bivše Prve romanijske. Mnogi su, nakon ratne stradanije, napustili ovozemaljski život. Nemali broj živih, opečen nabrigom države za koju su se borili, luta od nemila do nedraga, ali u sebi nose tugu sedmog oktobra. Dok je njih i onih koji na srcu nose otvorene rane zbog gubitka, sinova, očeva, braće, dan tuge ostaće da živi u uspomenama.
Prerano odrasli potomci kroz život koračaju ozbiljni, s rijetkim osmjehom. Rastu, sazrijevaju pod skutom majki, baka i djedova.
Biši ratnici – pripadnici Prve romanijske pješadijske grigade, još uvijek prepričavaju paklene trenutke iz sedmog oktobra. Da se ne zaboravi.
Ove skromne rečenice, napisane u grču, upućujem, prije svega, onima koji brzo zaboravljaju, Jer – poznato je, oni što zaboravljaju prošlost osuđeni su na ropstvo zabludama i besciljno lutanje u budućnosti.
(www.palelive.com / www.opstinasokolac.net)
