Огласи
Slijepi miševi su zaista fascinante životinje. Nisu ni slijepi, ni miševi. Ovo ime, koje je široko rasprostranjeno u narodu, poteklo je vjerovatno od noćnog načina života ovih životinja i njihovih sitnih očiju koje nisu lako uočljive u mraku, s obzirom da su svi naši slijepi miševi relativno male i brzo leteće životinje.
Slijepi miševi su jedini pravi leteći sisari, sa preko 1100 vrsta na svijetu, čime čine oko jedne petine svih sisara na svijetu. Kao i svi sisari imaju dlaku, krzno i rađaju žive mladunce koje majke doje svojim mlijekom.
Postoje mnoge zablude, mistična vjerovanja i strahovi vezani za slijepe miševe. U Evropi ih još od vremena starih Rimljana dovode u vezu sa đavolima i vješticama. Sa druge strane, u Kini i na Dalekom istoku, ova izuzetna životinja oduvijek je smatrana simbolom napretka, zdravlja i sreće.
Ipak, jedno je sigurno – slijepi miševi se ne zapliću u kosu, jer slijepi miševi imaju izuzetno razvijenu sposobnost letenja uz pomoć eholokacije. Emitujući ultrazvučne impulse i registrovanjem eha, slijepi miševi dobijaju veoma preciznu sliku o prostoru, preprekama, plijenu koji love – čineći ih veoma spretnim letačima u mraku. Zahvaljujući ovom specifičnom načinu orijentacije u prostoru uz pomoć čula sluha, slijepi miševi mogu ušima „vidjeti“ predmete i plijen prečnika čak 0.1 mm na udaljenosti od 10-15 m.
Istina je da su slijepi miševi vrlo važni članovi ekosistema u kojima žive i da imaju veoma važnu ulogu. Mnoge vrste slijepih miševa na svijetu hrane se isključivo insektima, kontrolišući na taj način njihovu brojnost. Tako na primer jedan slijepi miš može da pojede do 3000 insekata za jednu noć i do 600 komaraca za samo jedan sat! Slijepi miševi hrane se i opasnim štetočinama poljoprivrednih kultura ili šume, čime zauzimaju značajno mesto u kontroli štetočina, a hrane se i prenosiocima bolesti koje su opasne po ljude i životinje. Slijepi miševi su jedini prirodni predatori noćnih insekata, s toga su i veoma važni – kako za ljude, tako i za ravnotežu u ekosistemu. Sa druge strane, mnoge tropske vrste slijepih miševa hrane se voćem, nektarom, polenom, čime su veoma važni za oprašivanje i širenje mnogih tropskih vrsta biljaka – čak preko 500 biljnih vrsta zavise od slijepih miševa koji ih oprašuju!
Slijepi miševi naseljavaju najrazličitija staništa i mogu se naći kako na obali mora, tako i u blizini stajaćih i tekućih voda, u šumama, na livadama. Brojni su i u gradovima i selima – svuda gdje mogu naći i hranu i sklonište. Mnoge vrste žive u kolonijama, odnosno u grupi i provode u skloništima veći dio dana. S obzirom na to da slijepi miševi imaju veoma složen životni ciklus u umjerenoj klimatskoj zoni, skloništa se mogu podijeliti prema sezoni formiranja kolonija i to na ljetnje, naročito značajne porodiljske kolonije koje formiraju trudne ženke odnosno ženke sa mladuncima. Prolazne kolonije se formiraju na jesen i proljeće i obuhvataju periode migracija između skloništa. Zimske kolonije se formiraju u zimskoj sezoni kada slijepi miševi umjerenog pojasa hiberniraju. U hibernaciji životne funkcije gotovo da prestaju, a tjelesna temperatura pada na samo nekoliko stepeni iznad nule, čineći slijepe miševe vrlo osjetljivim na uznemiravanje, te se ova skloništa i hibernirajuće životinje nikako ne smiju uznemiravati i buditi iz zimskog sna! Slijepi miševi svoja skloništa nalaze u pećinama, dupljama drveća ili pak u objektima napravljenim od strane čoveka (zgrade, kuće, mostovi, zamkovi, tvrđave).
Uprkos njihovoj jedinstvenosti i ogromnom značaju koji imaju direktno i indirektno za ekosisteme i čovjeka, slijepi miševi su veoma ugroženi različitim ljudskim aktivnostima – od namjernog zlostavljanja i uznemiravanja do gubitka pogodnih staništa i skloništa, uprkos činjenici da su sve vrste slijepih miševa zaštićene zakonom. Veoma važan aspekt njihove zaštite predstavlja upravo zaštita njihova skloništa, ali i staništa na kojima se hrane, kroz koja migriraju.
Hvatanje slijepih miševa u pećini Orlovača uz pomoć mreže
Kada ste u posjeti pećini i ugledate slijepog miša
Mnoge vrste slijepih miševa koriste podzemna skloništa za parenje i odgoj mladih, kao i tokom perioda hibernacije. Slijepi miševi su naročito osjetljivi tokom sezone parenja i odgoja mladih, s obzirom da rađaju samo jednog mladog godišnje, te uznemiravanje porodiljske kolonije može imati veoma negativan uticaj na lokalnu populaciju. Takođe tokom hibernacije, bilo kakvo uznemiravanje može biti smrtonosno po slijepe miševe. Buđenje iz hibernacije koje nije prirodno uzrokovano, izaziva potrošnju rezervi masti koje je slijepi miš akumulirao za potrebe „zimskog sna“, te ukoliko ih potroši usred zime kada ne može da ih nadoknadi hraneći se noćnim insektima, slijepi miš može lako umrijeti uslijed gladi.
Slijepi miševi su zaštićeni zakonom i ne smiju se uznemiravati u svojim skloništima. Obratite pažnju:
– Ako vidite slijepog miša nemojte ga dirati ili uznemiravati
– Vodite računa da ih slučajno ne oborite ili pomjerite sa njihovog mjesta u uskim i niskim prolazima u podzemnim objektima koje posjećujete
– Nemojte koristiti bliceve na fotoaparatima u pećinama sa slijepim miševima s obzirom da ih to jako uznemirava
– Nemojte se predugo zadržavati u malim prostorijama pošto to može podići temperaturu vazduha koja može dovesti do buđenja slijepih miševa
– Nemojte svijetliti baterijskom lampom direktno u slijepog miša u mirovanju, jer će ih to uznemiriti i probuditi
– Nemojte praviti buku ili paliti vatru u bilo kom obliku u podzemnim objektima ili u blizini njihovog ulaza
– Nemojte uvoditi velike grupe ljudi u objekte u kojima je poznato da slijepi miševi hiberniraju ili imaju porodiljske kolonije
Zapamtite da to što ne vidite slijepe miševe, ne znači da nisu tu – mnogi se smještaju u uske pukotine i praktično ih je nemoguće uočiti.
Slijepi miševi pećine Orlovača
Slijepe miševe pećine Orlovača, posjetila je 24. septembra ove godine istraživač Jelena Burazerović (MSc) sa Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, uz podršku Mladena Samardžića iz opštine Pale, a uz dozvolu Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske. Cilj ove posjete bio je ispitivanje faune slijepih miševa pećine Orlovača. Na samom lokalitetu viđeno je oko deset jedinki slijepih miševa, dok je uhvaćeno, izmjereno i neposredno nakon hvatanja pušteno na istom mjestu, ukupno tri jedinke koje pripadaju dvjema vrstama, i to: dvije jedinke malog potkovičara (Rhinolophus hipposideros) i jedna jedinka malog mišouhog večernjaka (Myotis oxygnathus).
Mali potkovičar
(Rhinolophus hipposideros) pripada porodici potkovičara (Rhinolophidae) za čije predstavnike je karakteristično da imaju kompleksnu strukturu nosnih nabora u obliku potkovice, po čemu su dobili i ime. Mali potkovičar je najmanji evropski potkovičar. U hibernaciji se potpuno obavija krilima i krilnom membranom. Naseljava pogodna staništa i do 2000 m nadmorske visine, hrani se u šumama, duž međa, u visokoj vegetaciji. Često posjećuju i sela u kojima se hrane u voćnjacima, duž međa ili na livadama koje tokom dana koristi stoka za ispašu. Kao skloništa pretežno koristi pećine. Tokom zime se mogu uočiti kako slobodno, više pojedinačno na međusobnom rastojanju od 20 do 30 cm. Veoma je dobar letač, sklon manevarskom letu u vegetaciji, hrani se insektima koje hvata u letu, ali ih i „skida“ sa vegetacije. Areal aktivnosti rijetko prelazi 20 km, dok se glavna područja gdje se hrani nalaze u radijusu od 2.5 km od skloništa.
Mali mišouhi večernjak
(Myotis oxygnathus) pripada porodici večernjaka (Vespertilionidae), koja je ujedno i najbrojnija porodica slijepih miševa. Mali mišouhi večernjak je krupan slijepi miš, jedna je od naših najvećih vrsta, sivkasto-braon krzna na leđima i sivo-belog krzna na trbušnoj strani. Veoma je sličan po izgledu velikom mišouhom večernjaku (Myotis myotis). Naseljava skoro isključivo pećine i druge podzemne objekte. U objektima se može naći zajedno sa velikim mišouhim večernjakom (Myotis myotis), potkovičarima, kao i dugokrilim ljiljkom (Miniopterus schreibersii), dugoprstim večernjakom (Myotis capaccinii) i šiljouhim večernjakom (Myotis emarginatus). Zabilježeno je da je jedna jedinka ove vrste doživela starost od čak 33 godine! Inače u prosjeku žive 14-16 godina. Zimska i ljetnja skloništa su međusobno udaljena ne više od 15 km, rijetko migrira na veće udaljenosti. Područja u kojima se hrani nalaze se u radijusu od 4-7 km.
Literatura:
1. Altringham, J. (1998) Bats: Biology and Behaviour. Oxford University Press, Oxford
2. Bat Conservation Trust www.bats.org.uk
3. Dietz, C, O. von Helversen & D. Nill (2009) Bats of Britain, Europe and North Africa. A&C Black Publishers, London
4. Hutterer, R., Ivanova, T., Meyer-Cords, C. & Rodrigues, L. (2005) Bat Migrations in Europe: A review of banding data and literature. Federal Agency for Nature Conservation
5. Paunović, M. & Karapandža, B. (2003) Slijepi miševi: Leteće noćobdije. Društvo za očuvanje divljih životinja „Mustela“, Beograd
(www.palelive.com / Jelena Burazerović)
Nastavljene aktivnosti na istraživanju podzemnog svijeta
Grupa ljubitelja prirode, predvođena Mladenom Samardžićem nastavila je aktivnosti na istraživanju podzemnog svijeta. Nedavno su organizovane male ekspedicije u Omladinsku pećinu na Ravnoj planini, u Draganovu pećinu kod sela Dobra voda, Titovu pećinu na Romaniji i pećinu Orlovaču.
U skorije vrijeme je planirano formiranje speleološkog društva, koje bi unaprijedilo i izdefinisalo rad na daljem istraživanju pećina. Više informacija možete dobiti na broj telefona 065 992 808.
{yoogallery src=[/images/stories/reportaze/istrazivanje-pecina-okt-2013/] width=[54] height=[54] title=[Slijepi miševi – prirodni predatori noćnih insekata] style=[lightbox] effect=[fade] spotlight=[1] prefix=[thumb54_] thumb_cache_dir=[thumbs54] thumb_cache_time=[1440] load_lightbox=[1] thumb=[plain] rel=[lightbox[mygallery]] load_lightbox=[1] resize=[1] order=[asc] count=[50]}
(www.palelive.com)
