Sokolski pokret u Palama

Prva srpska sokolska društva u Bosni i Hercegovini osnivaju intelektualci krajem 19. vijeka. Prvo gimnastičko društvo je osnovano u Foči 1893. godine, ali su ga austrougarske vlasti ubrzo zabranile. Srpsko gimnastičko društvo, u kojem su bili uključeni i Paljani, osnovano je u Sarajevu 1905. godine i nosilo je naziv „Dušan Silni“.

„U jeku stvaranja političkih stranaka ističe se važnost osnivanja gimnastičkih društava, koja se 1909. udružuju u Srpsku sokolsku župu bosanskohercegovačku sa sjedištem u Sarajevu, a sva društva prihvataju ime Srpski soko. „Pester Lloud“ (Pešta) upozorava mađarsku i austrijsku vladu „da se bosanski Srbi pod firmom sokolskih društava organizuju u jaku srpsku nacionalnu vojsku protiv germanske invazije“, što je tačno, jer se u nekim sokolskim društvima primjenjuju vježbe sa drvenim puškama, a na takmičenjima dodjeljuju nagrade sa nacionalnim obilježjima.

Srpski sokoli u BiH prihvataju na svesrpskom sokolskom sastanku u Beogradu 1910. zajednička obilježja, komande srpske vojske i geslo: „Ustaj, živi, bori se, ne kloni“. „Mnogi sletovi bili su nacionalne manifestacije; u program su po pravilu uključivane „junačke igre“ (trčanje, skokovi, bacanja…).

Austrougarska vlada svojim „iznimnim mjerama“ raspustila je sva srpska sokolska društva i strogo zabranila svaku djelatnost i uvježbavanje te „balkanske ološi“. Trajalo je to sedam mjeseci, te 1913. godine, ali pod žestokim pritiskom se popustilo, ali za kratko. Nakon pola godine, opet rastjerivanje srpske mladeži, da se ne smiju sastati ni trojica mladića. Bilo je to u julu 1914. godine, upravo pred nailazak velikog talasa rata. Poćorek zabaranjuje srpska sokolska društva, a biće i smrću kažnjen ko se uhvati da se štogod došaptava sa Savezom sokolskih društava „Dušan Silni“ u Beogradu.

„Soko“ je na Palama dobro ojačao svoja krila, jer je ovo sredina kojoj je odgovarao ovakav pokret. Ovdje, kada hoće pjesmom uz gusle da se istaknu viteške osobine, porede ih sa sokolom. Time se ističe uzvišenost, nadmoć i pobjeda, što su osobine ove male, a hrabre ptice, veoma jasne usmjerenosti na živi ulov. Kult sokola u etici, nesumnjivo da potiče od sokolarstva, elitnog lova srpskih srednjovjekovnih vitezova. Lov te vrste bio je toliko popularan da je postojala posebna dažbina – sokolarina. To je našlo odraza u toponimima, hidronimima, oronimima. Samo 23 naseljena mjesta u bivšoj BiH nose kao osnovu u imenu ovu pticu: Soko, Sokolac, Sokolići, Sokolina, Sokolište, Sokolovića Kolonija, Sokolovići, Sokolovina, Sokolovo, Sokošnica, Sokolj. U Palama su zaseoci Sokolina i Podsokolina. Nekoliko desetina uzvišenja, usamljenih reljefnih kupa, stijena, vrela, nose u svom nazivu ovu mitsku pticu.

Slet Sokola 1932. godine na Paljanskom polju. Na drvenom postolju su Božidar Savić, Vaso Savić, Radmilo Grgić, a iza njih su vježbači u narodnoj nošnji, a na glavama sokolske kape (sa sokolovim perjem). Desno su djevojke, a iza vježbača, na drvenoj ogradi stadiona stoji natpis: „Ustaj, živi, bori se, ne kloni“ to je bila osnovna parola organizacije.

Sjeme sokolskog pokreta moralo je u ovakvoj sredini niknuti i dati plodove. Njegovi su članovi bili cijenjeni, uvažavani više od drugih koji su bili posmatrači. Ovaj pokret živio je svoj časni život, sa principom sklada fizičkih, duhovnih i moralnih elemenata ličnosti, sve do njemačke okupacije. Na žalost, komunisti nisu obnovili ovaj pokret. To je bio široko organizovani pokret: U Njemačkoj, i u SAD, ali samo među slovenskim iseljenicima. Sokolskoj organizaciji pripadali su i Lav Tolstoj i Čehov. Trojica sokola, Miško Jovanović, Veljko Čubrilović i Danilo Ilić, učesnici u sarajevskom atentatu, obješeni su 7. februara 1915. godine. Tako je počeo progon sokola ovdje u Palama, ali i njihovo stupanje u dobrovoljce i pružanje oružanog otpora tadašnjem okupatoru. Ćesar je davno osjetio opasnost od širenja sokolstva, staje tom pokretu na put, i jedino što je dozvolio osnivanje trezvenjačkih društava.

Prvo sokolsko društvo u svijetu, kao što je poznato, osnovao je Čeh Miroslav Tirš. Ono je imalo za cilj da razvija intelektualne, moralne, duhovne i tjelesne vrijednosti. To društvo se od 1926. godine naziva Jugoslovenski soko. Širom Kraljevine osnivani su i izgrađivani domovi, tzv. „sokolane“, a na prostoru ih je bilo u Palama, Sjetlini, Mokrom, Podvitezu. Tačnije, u Palama su bila dva, jedan kod crkve, a drugi tek dovršen, ali neuseljen u D. Pribnju, kod nekada poznatog hotela „Turist“. Svake su godine održavane smotre sokolova, koje su bile dobro posjećene. One su se odvijale pod lozinkom: „Ko ne zna, neka uči; ko zna, neka nalazi zadovoljstvo u tome da se podsjeća!“

Paljanska sokolska četa – vježbača, u ljeto 1932. godine. Trojica su (1999. godine) živi: stoje (s lijeva na desno) treći Mikailo Blagojević, šesti Milivoje Savić i na kraju Rade Savić.

Pročitati još: Božidar Savić – vođa Sokolara

(www.palelive.com / Prečišćen materijal iz knjige Pale i Paljani, Mojsija Đerkovića)