Огласи
U septembru prošle godine tijelo male Mirjane ekshumirano je i premješteno na groblje u Sokocu,a zahvaljujući plemenitosti porodice Mirković iz Bijeljine postavljen je i spomenik.
Krajem 92. godine mudžahedini iz tadašnjeg drugog bataljona sedme muslimanske brigade takozvane armije BiH,upali su u selo Donja Bioča kod Ilijaša. U kući Dragičević, na očigled majke Rade, djevojčicu, devetogodišnju Mirjanu najprije su silovali a zatim zaklali. Radu su izrešetali mecima i ostavili, misleći da je mrtva, ali je ona na sreću, ili kako sama kaže nesreću, preživjela.
Krvavi pir mudžahedina prživio je i Radin sin, tada 10-to godišnji Janko, sakriven ispod kreveta. Uz pomoć boračke organizacije tijelo male Mirjane prošlog septembra eksumirano je iz groblja u Ilijašu i premješteno u Sokolac. Zahvaljujući kamenorezačkoj radnji Draga i Miloša Mirkovića iz Bijeljine, podignut je i spomenik za malu Mirjanu. Rada Dragičević, kaže da joj se ispunila dugogodišnja želja, da premjesti tijelo ćerke u Sokolac i da može bar jednom sedmično doći na grob. Sad kada sam podigla spomenik i ja mogu da sklopim oči, ističe neutješna majka.
Ni nakon ratne nesreće, nisu prestale nevolje za Radu i njenog sina Janka. Izbjegličko potucanje trajalo je godinama po Republici Srpkoj dok se nisu skrasili u Vlasenici. Od ministartva za izbjegla lica Republike Srpke dobili su jednosoban stan i kojem žive njih dvoje, Radini roditelji, a odnedavno i Jankova supruga i dvomjesečni sin.
Posla nema niko a Radina invalidnina od 77 maraka ne može podmiriti ni režije. Kome god su se obratili nije bilo pomoći jer u Republici Srpkoj nema Zakona koji štiti civilne žrtve rata, a toj kategoriji pripadaju Rada i njena zvjerski ubijena ćerka. Ruku pomoći porodici Dragičević do sada je prižio jedino načelnik opštine Sokolac Milovan Bjelica. To jedini čovjek koji me je saslušao, zahvalna je Rada.
Milovan Bjelica obećava da će opština Sokolac, ali i on lično, nastaviti da pomažu porodici Dragičević. To nije samo moja obeveza kao načelnika, već i kao čovjeka, kaže Bjelica i dodaje da ljudi često zaboravljaju patnje drugih i nažalost oni koji najviše mogu pomoći ne vide nikoga osim sebe.
Nakon 20 godina Mirjana Dragičević dobila je dostojan spomenik. Da je živa, danas bi vjerovatno bila majka i supruga, ali devetogodišnji život prekinuli su zločinci, koji za počinjeno zlodjelo nikada nisu odgovarali. Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo još 2005.godine podnio je izvještaj protiv 11 lica za koje se sumnja da su učestvovali ili komandovali napadom na Donju Bioču. Medjutim za procesuiranje tog zločina nije zainteresovano ni okružno tužilaštvo, ni Tužilaštvo BiH ni Haški tribunal.
(www.palelive.com / www.opstinasokolac.net)
