Огласи
Srpsko pjevačko društvo Sloga iz Sarajeva, osnovano je daleke 1888. godine i od tada, bez prekida, postoji i opstaje uprkos mnogobrojnim istorijskim okolnostima i preprekama.
Dirigent „Sloge“ mr Stefan Mojsilović, rođen je 1988. godine u Sarajevu. Poslije završene bogoslovije Svetog Petra Dabrobosanskog u Foči, 2007. godine upisao je Smjer za crkvenu muziku i pojanje na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu, gdje je diplomirao 2011. godine. Kroz cijelo školovanje pjevao je u raznim horovima i vokalnim ansamblima, a najveće iskustvo stekao je u Horu bogoslovije i u Kamernom horu Smjera za crkvenu muziku i pojanje, pod dirigentskim rukovođenjem profesora Rada Radovića.
Uporedo sa studijama bio je pojac u hramovima Mitropolije dabrobosanke, te je po završetku fakulteta, pojačko i akademsko iskustvo spojio kao dirigent „Sloge“, na čijem je čelu od septembra 2012. godine. Sa „Slogom“ nastupa i uspješno diriguje na Liturgijama i koncertima u Sarajevu i šire. U isto vrijeme, nastavio je obrazovanje pa je u novembru 2013. godine odbranio master rad i stekao zvanje magistra crkvene muzike i pojanja.
U posljednje dvije godine sa „Slogom“ je ostvario preko stotinu otpjevanih Liturgija i na desetine koncerata i nastupa u BiH i regionu. Pored rada sa horom obavljao je i pedagoški rad kao nastavnik na predmetima Muzička kultura i Pravoslavna vjeronauka u Istočnom Sarajevu i Vogošći. Osim angažmana kao dirigent u SPD „Sloga“, ujedno je njen rukovodilac i organizator svih aktivnosti.
Osvrćući se na tradiciju koju Srpsko pjevačko društvo Sloga baštini još od daleke 1888. godine, kada je osnovano na inicijativu sarajevskih sveštenika i trgovaca, započeli smo intervju sa Stefanom Mojsilovićem, horovođom najstarijeg sarajevskog hora.
Budući da je istorija Sloge slojevita i burna poput istorije grada u kome je ponikla, šta biste mogli izdvojiti kao događaje koji su obilježili njeno postojanje od nastanka do minulog građanskog rata u BiH?
Na prvom mjestu nastanak Sloge u jednom okupatorskom režimu Austrougarske imperije, poseban je događaj za sebe. Otpor monarhiji, koja je gušila identitet srpskog naroda u BiH, počeo je borbom za crkveno-školsku nezavisnost, a ogledao se i u stvaranju kulturnih, pjevačkih i raznih drugih društava. Sva ova društva zajedno sa Slogom čuvala su jezik, kulturu, muziku i umjetnost, čak su u tim „lancima“ pjevala o slobodi. Sva težnja za slobodom koju je naš narod iskazivao, kasnije je pretočena u čuveni Principov pucanj, a jedan od pjevača i dirigenata našeg hora, Mihajlo Pušara, bio je jedan od saučesnika atentata na Franca Ferdinanda.
Teško je poimenice navesti događaje koji su u tako dugom periodu obilježli postojanje Sloge, ali ipak posebno treba istaći vrijeme između dva svjetska rata, kada Sloga dostiže vrhunac, kada broji 80 članova, izvodi djela najvećih kompozitora… U tom periodu Sloga je izgradila sopstvenu zgradu za probe i koncerte koja je 50-ih oduzeta. Jedan od najbitnijih događaja novijeg vremena koji je obilježio postojanje Sloge, a koji izlazi iz okvira vašeg pitanja, jeste dobijanje najvećeg ordena Srpske Pravoslavne Crkve – Ordena Svetog Save prvog stepena – kog je Sloga dobila 2002. godine, za vrijeme blaženopočivšeg patrijarha Pavla.
Brojne kulturne institucije pod „olovnim nebom“ nama znanog ratnog Sarajeva, proživjele su veliko stradanje, uključujući i Slogu. Sloga je i tada, pod velikim naporom opstajala i odgovarala na Liturgijama u Staroj crkvi na Baščaršiji. Da li danas u horu imate članove koji su bili aktivni pjevači u tom periodu?
Danas su u horu aktivni mnogi pjevači iz tog perioda i često se prisjećaju teških ratnih uslova u kojima su radili. Oni su zapravo najzaslužniji što Sloga danas postoji i što opstaje uprkos svemu. Dirigent iz tog perioda, profesorica Branka Bošnjak, koja je uspjela održati hor na okupu u ratnom nevremenu, i danas nam dođe, posjeti nas i pomogne nam brojnim dragocjenim savjetima.
Sloga se, po mom mišljenju, održala upravo uz trud i hrabrost tih dirigenata i pjevača, a jednim dijelom održala se i zbog samog mjesta na kome su se održavale probe, a to su skladni i drevni svodovi Stare baščaršijske crkve, koja je svojom vrijednošću i značajem uspjela da „zaštiti“ i najstariji sarajevski hor.
Ne možemo a da ne istaknemo podršku sveštenika koji su u to vrijeme bili u Sarajevu. Jedan od njih je bio i prota Krstan Bijeljac. Taj opstanak kroz vrijeme zla i stradanja, govori nam da je Slogu zaista održao Božiji blagoslov i molitve Svetog Dimitrija, koji je krsna Slava našeg Društva.
Nakon rata je nastupio period kada se činilo da Sloga postoji tek da bi se reklo da nije ugašena. Vjerovatno je i to bio ogroman uspjeh i veliko priznanje za ljude koji su brinuli o ovom pjevačkom društvu u to, nimalo jednostavno vrijeme. Sloga je, kao nijedno drugo srpsko pjevačko društvo sa toliko dugom tradicijom, doživjela nesreću rasipanja članstva kako u samom ratu, tako i nakon njega. Kako to komentarišete? Kakvo je bilo radno iskustvo vaših predhodnika u periodu nakon rata pa do vašeg dolaska na mjesto horovođe?
Sloga je, već sa prvim naznakama rata, ostala bez velikog broja pjevača, koje je svojom pojavom i imenom uspio da okupi profesor Branko Glumac. Veoma mali broj njih kasnije je ponovo došao u hor.
Ovdje ću naglasiti da je hor pretrpio mnogo veću nesreću na kraju Drugog svjetskog rata, kada nam je oduzeta zgrada i kada je hor prepušten samom sebi. Da nas u tom vremenu Crkva nije uzela pod svoje okrilje i u svoje naručje, sigurno se ne bismo održali do danas.
Slično se desilo i nakon posljednjeg rata. Dirigenti i pjevači su svojim kvalitetnim pjevanjem i pravoslavnom duhovnom muzikom koju su izvodili, uspjeli da privuku nove članove i tako zaustave gašenje hora. Veliku zahvalnost u tom poslijeratnom periodu Sloga duguje mitropolitu dabrobosanskom gospodinu Nikolaju, koji je sve vrijeme vodio brigu o dirigentima i pjevačima i koji je nesebično pomagao hor, kako duhovno tako i materijalno.
Takođe, postojanje Muzičke akademije u Istočnom Sarajevu, dalo je rezultate i pomoglo horu da napreduje sa radom. U Slogu dolaze studenti ove akademije, koji ubrzo postaju i njeni dirigenti i veoma uspješno je vode. Moram pomenuti Miroslava Ivankovića koji je vodio hor od 2001. do 2004. godine i Duška Sandića koji je bio aktivan od 2004. do 2012. godine. Posebno bih istakao rad, tada đakona a danas sveštenika Duška Sandića, koji je uspio da „podmladi“ sastav, da okupi grupu mladih ljudi koji i danas čine okosnicu hora. Njegovim zalaganjem hor je 2006. godine ponovo registrovan u današnjim zakonima i vraćen mu je zakonski status koji mu je i od osnivanja pripadao.
Svako od ovih dirigenata dao je sebe na neki način u hor i uspio čak u tim teškim vremenima da očuva Slogu. Društvene promjene, politička situacije i okolnosti u gradu Sarajevu i okolini uticali su na hor i njegov rad, a tako će biti i ubuduće, a na ovoj generaciji je zadatak da to breme nosi i dalje.
Ukoliko pođemo od podatka da Sloga već duže od jednog vijeka odgovara na svetim Liturgijama u sarajevskim hramovima i širom mitropolije Dabrobosanske, nećemo pogriješiti ako kažemo da je izuzetna čast ali istovremeno i velika odgovornost biti na čelu ovog pjevačkog društva. Kada ste došli na mjesto horovođe u kakvom ste stanju zatekli Slogu? Kako ste dobili taj angažman?
Kao što ste rekli, velika je čast i odgovornost, a i jedna vrsta izazova, da ja, još kao student Muzičke akademije u Istočnom Sarajevu, dobijem mjesto dirigenta i rukovodioca ovakvog Društva. U horu Sloga sam bio pjevač i solista 4-5 godina prije nego što sam dobio ponudu da budem dirigent. Poznavao sam članove Sloge, bio sam jedan od njih (i danas se trudim da budem) a horisti su to prepoznali i dobro su prihvatili moj način rada.
Hor sam zatekao u sasvim solidnom sastavu, tako da sam od prvog dana počeo da radim na poboljšanju i kvalitetu pjevanja, što se uzima kao prvo mjerilo u ocjenjivanju nekog ansambla – u ovom slučaju mješovitog hora. Sticajem okolnosti, otvaranjem audicija, kvalitetnim reklamiranjem, hor je dobio mnogo novih kvalitetnih pjevača i napravljeni su svježi temelji za jedan ozbiljniji rad.
Postavljen je novi repertoar, po prvi put su pjevane svjetovne kompozicije, probe su bile intezivnije i podijeljene na rad po grupama (horskim glasovima), što je ubrzo dalo odličan rezultat. Potrebno je mnogo truda, vremena, odricanja i ljubavi na prvom mjestu prema ovom pozivu, da bi se taj iskorak napravio. Upravo na tome na radimo uporno i konstantno. Radićemo i dalje.
Mnogi su već zaboravili da je Sloga imala svoju zgradu sa velikom koncertnom dvoranom i prostorijama za vježbanje u centru Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada je nacionalizovana i u njoj je dugi niz godina smješteno sve sem Sloge. Da li imate informaciju o tome dokle se došlo sa vraćanjem zgrade? Gdje se danas odvijaju probe? Koliko su česte? Da li je prostor u kome održavate probe uslovan?
Zgrada Sloge će biti vraćena nama, kada za to bude političke volje. Kada budu vraćene zgrade i imovina svim onim društvima, vjerskim zajednicama i pojedincima, u svim gradovima u BiH (Banja Luci, Sarajevu, Mostaru), tada će i zgrada Sloge biti vraćena onima kojima i pripada. Do tada nam ostaje, da se na svaki legitiman način borimo za donošenje Zakona o restituciji koji će pomoći u vraćanju naše imovine.
Probe hora se trenutno odvijaju u prostorijama Doma Svete Tekle u kompleksu Stare crkve na Baščaršiji u Sarajevu. Sastajamo se dva puta sedmično, po dva sata, a prostor dijelimo i sa drugim korisnicima, tako da zavisimo i od njih, ali u principu imamo zadovoljavajuće uslove, iako smo tu, takoreći, podstanari.
Koliko se repertoar Sloge promijenio od kada ste na čelu hora?
Kroz novi repertoar hora nastavljen je put i žanr koji je u jednoj mjeri bio prisutan i prije. Repertoar se osvježava ozbiljnijim kompozicijama, kao što sam naveo, svjetovnu muziku horisti odlično prihvataju i okrećemo se jednom drugačijem i pravilnijem tumačenju hora kao učesnika na molitvi u hramu i na koncertnoj sceni.
Na Liturgiji se hor prilagođava služiteljima i samoj službi i doprinosi njenoj ljepoti i svečanosti. Tada se mjenja tempo (brzina) i dinamika (glasnoća) kompozicija i one ne smiju da remete službu i da daju prednost vokalnim sposobnostima pojedinaca i horske grupe. To mnogi dirigenti, i uopšte horovi, danas zaboravljaju ili toga nisu svjesni, pa služba sve češće poprima karakter koncerta kome samo fali aplauz.
To je nešto o čemu posebno vodimo računa. Nedjeljom u hramovima, sa vjernicima i sa našim sveštenicma, pokušavamo „jednodušno ispovijedati“ živu vjeru u pravom smislu a to nas možda odvaja od drugih horova. Tako mnogi komentarišu i vide naše pjevanje.
Kakve su koncertne aktivnosti Sloge? Da li odlazite na takmičenja i kakvi su rezultati?
Pored pomenute bogoslužbene aktivnosti, hor njeguje i bogatu kocertnu aktivnost. Samo u 2014. godini imali smo oko 20 javnih nastupa, što je za jedan amaterski hor izuzetan uspjeh. Na svakom od njih Sloga dobija pozitivne kritike i ovacije publike. Nizom humanitarnih i cjelovečernjih koncerata u prethodnoj godini pjevači su stekli neophodno iskustvo i sigurnost za dalji rad.
Nakon tridesetak godina Sloga je učestvovala na takmičenju koje je 12. maja 2014. godine održano u Bijeljini. Bio je to festival „Majske muzičke svečanosti“. Tom prilikom Sloga je osvojila zlatnu medalju što nam je dalo veliki impuls i podstrjek da radimo i da se trudimo još više.
Danas u Sarajevu postoje mnogi horovi. Neki od njih imaju multietničku strukturu pa pod plaštom multietničnosti obilaze svijet i privlače pažnju mnogobrojnih nevladinih organizacija koje imaju naročitu finansijsku naklonost prema takvim pojavama. Da li Sloga pored pravoslavnih okuplja pripadnike drugih konfesija? Ko su danas članovi Sloge?
Sloga okuplja članove svih uzrasta, od srednjoškolaca pa do starijih članova koji imaju i preko 80 godina. To su ljudi koji sa ogromnim žarom pjevaju i danas i služe za primjer svima. Sloga je oduvijek okupljala, a i danas okuplja pripadnike svih konfesija i nije nam to nešto što želimo da ističemo i da stavljamo u prvi plan. Mi smo time bogatiji kao ansambl, u svakom smislu. Nama je muzika zaista bitnija od toga kako se ko od horista zove i kom narodu pripada. Repertoar Sloge je poznat i uvijek će ići u istom pravcu – pravoslavna crkvena muzika sa akcentom na srpske kompozitore, a zatim na domaće autore horske muzike uopšte, a pratimo i savremene muzičke tokove u regionu i svijetu.
U Slozi su većinom mladi ljudi, različitih zanimanja i profesija, a sve ih spaja ljubav prema horskoj muzici i tom zajedništvu kojem težimo u ovom horu. U posljednjih nekoliko godina sa nama su i studenti Muzičke akademije iz Istočnog Sarajeva, koji nam mnogo pomažu svojim znanjem stečenim na akademiji.
Da li imate ikakvu podršku vlasti Republike Srpske i FBiH-a s obzirom na istoriju i značaj?
Imamo podršku vlasti oba entiteta, jer smo aktivni u cijeloj BiH. Od predsjednika Republike Srpske Rajka Kuzmanovića, 2009. godine dobili smo Orden Njegoša prvog reda. Zavisno od naših projekata i njihovog značaja za određene institucije, do sada smo nekoliko puta dobijali pomoć i zahvalni smo na tome kako nadležnim ustanovama Federacije tako i nadležnim ustanovama Republike Srpske. Neku veću podršku, kao ni ostali horovi, nemamo. Obično su ta „sredstva predviđena za nešto drugo“.
Kakvo je vaše miljenje o situaciji u kulturi i muzici u Srpskoj i BiH?
Današnje stanje u kulturi oslikava naše društvo i ove generacije ljudi koji, da kažemo, vode politiku ove zemlje. Za kulturu se izdvajaju mala sredstva, a neke druge oblasti se uvijek podržavaju, iako to ne zaslužuju. Podrška je predviđena za stranačko/partijski orjentisana društva, institucije, pojedince i sl. Konkretno u muzici kojom se mi bavimo, ne postoji, a i ne želi se napraviti jedna kategorizacija horova, društava, različitih ansambala, kojima će se na osnovu onoga što ta društva prikažu i kakve rezultate donesu, dati prednost ili finanasijska pomoć.
Zatim sistem obrazovanja je nikakav, postavljaju se direktori muzičih škola koji nemaju nikakve veze sa muzikom, štampaju se udžbenici muzičke kulture sa netačnim podacima. Komisije i inspekcije su sastavljene od nestručnih osoba i to sve odbija ljude da se uopšte bave muzikom ili oni koji žele nešto više odlaze iz zemlje. Kriterijumi su spušteni na minimum.
Danas svako može da završi bilo koju školu ili fakultet i tako se stvara jedna lijenost kod mladih ljudi. Tako isprofilisani mladi ljudi ne žele da se potrude u svojoj oblasti, oni nemaju potrebu da napreduju i uglavnom samo površno odrađuju svoje zadatke. Iako postoje svijetli primjeri da se može nešto više uraditi, kod većine vlada jedna apatija, kao da svima odgovara ovo stanje, niko se ne buni, vrijeme odmiče i sve tone u jednu rupu bezvrjednosti i pitanje je ima li ikoga ko bi to zaustavio.
Koji su planovi Sloge u 2015. godini?
Imamo velikih planova koje ćemo pokušati ostvariti, ali to zavisi od mnogo faktora. Već sada u januaru, pored direktnog televizijskog prenosa Božićne Liturgije na kojoj smo pjevali, imali smo jedan koncert u Dubrovniku i dva u Sarajevu. Planiramo u maju koncert u Beogradu, pa ponovo u Dubrovniku i nekoliko koncerata kod kuće. Svojim pjevanjem smo malo više skrenuli pažnju javnosti na nas i to ćemo pokušati opravdati u budućem periodu.
(www.palelive.com / Vukašin Beatović / Frontal.rs)
