Najstariji žičani most na rijeci Rzavu sagrađen je još šezdesetih godina prošlog vijeka kod tadašnjeg Zadružnog doma, u centru Mjesne zajednice Dobrun, i održao se sve do današnjih dana.
Milinko Marković iz naselja Kolone u Dobrunu pričao je da danima niko nije smio da pređe preko „platice“ kad je tek napravljena, jer nije vjerovao čeličnim sajlama – koje su se ljuljale, i daskama – koje su na njih postavljene.
„Sjećam se da je u prvo vrijeme milicija tjerala seljake da pređu preko `platice`, čijom je izgradnjom socijalistička vlast omogućila napredak sela i ličnim primjerom pokazivala da je ova vrsta pješakog mosta preko plahovite rijeke sigurna i bezbjedna za prelazak“, priča Milinko.
Nakon ovog napravljen je još jedan žičani most kod naselja Kolona, u blizini tadašnje Fabrike boja i lakova „Terpentin“, a tek 1969. godine izgrađena je i „platica“ na Gazu, ispod sela Bijela.
Veljko Tasić se prisjeća da su najviše „agitovali“ da se gradi „platica“ na Rzavu na Gazu – Mirko Tasić i Vlajko Šimšić, koji su radili u Gajevima u smolarenju i morali su, kad rijeka nadođe, da nekoliko kilometara prepješače obilaznim putevima da bi stigli do kuće.
„U ostvarenju ovog nauma pomogli su im Vidoje Tasić, te Neđo i Sreten Golubović, a kad se `platica` zanjihala iznad Rzava u selu je priređeno pravo slavlje sa pečenim jaganjcima“, priča Veljko.
I Veljko i Milinko pamte da su sve tri „platice“ nekoliko puta nestajale u matici Rzava, pa obnavljane, a najveća poplava zabilježena je 26. novembra 1987. godine, kad je voda odnijela žičane mostove i drumski most u Dobrunu.
„Pobjesnjeli Rzav je tada poplavio pola Dobruna, cijelo naselje Kolone, presjekao magistralni put prema Višegradu i načinio ogromnu štetu“, kaže Milinko.
Prije tri godine, u novembru, Rzav je ponovo pokazao svoju zlu ćud, pa je jedne večeri u naletu zbrisao sve tri „platice“.
Neimari su brzo obnovili dvije, a u toku je obnova i treće „platice“ na Rzavu kod bivšeg Združnog doma.
Preko „platica“ na Rzavu nekada je dnevno prelazilo više stotina đaka i radnika, putnika namjernika i onih koji su dolazili na Željezničku stanicu u Dobrun.
Sad samo ponekad prođe poneki pješak, a onda se još dugo, dugo ljuljuškaju zategnute čelične sajle i drveni pragovi po njima.
(www.palelive.com / Srna)