Огласи
Nadiranje otomanskih vojnika na naše prostore smo opisali u članku: Dolazak i prihvatanje islama na području opštine Pale.
U blizini sela Dragulje, postoji mjesto Barakovac, toponim nastao najvjerovatnije zbog boravka otomanskog vojvode Baraka. U istorijskim izvorima stoji:
Za vrijeme Murata II 1424. i 1425. turska vojska je krstarila Bosnom. 1428. godine Turci otimaju Pavlovićima Hodidjed, a 1430. godine Vrhbosnu (Sarajevo). Kasnije su Turci bili na kratko vrijeme izgubili Hodidjed, ali na ljeto 1435. turski vojvoda Barak povrati Hodidjed, pošto ga je malo prije toga od Turaka bio preoteo vojvoda ugarskog kralja Sigismunda, Matko Talovac i od tada Hodidjed i Vrhbosna ostadoše stalno u rukama Turaka.
Turci su udarili na ove krajeve sa istoka. Prolaz kroz šumovitu Romaniju bio je opasan, a isto tako i onaj ispod Treskavice. Najzgodniji i boljih vidika bio je stari trgovački put preko Čajniča, Goražda na Praču pa preko Viteza u paljansko polje na Pribanj, Dragulje i Kločevik. Sa te visoravni, koja se završava Zmijinom glavom (kota 1165), dobar je vidik na sve prilaze Hodidjedu i Vrhbosni i kontrola nad bosanskom i tuđom vojskom. [1]
Do Starog grada se najlakše stiže ovim putem preko Barakovca i Dragulja. Sa litice se preko Mokranjske Miljacke i tunela Čeljigovići vide Bulozi i selo Hodidjed, gdje je nekada bio stari grad Hodidjed.
Minijatura jednog otomanskog kampa u njihovim pohodima na Evropu
Mihovil Mandić je 1928. godine u svom djelu Arheološke crtice iz Bosne napravio razliku između Starog grada i Hodidjeda, jer se do tada Stari grad smatrao Hodidjedom. S obzirom da od Hodidjeda nije ostalo gotovo ništa i da se za njegovim ostacima još uvijek traga, a da je Barakovac sa istočne strane bliži Starom gradu, postoje struje koje nas vuku da je Stari grad u stvari bio Hodidjed. Još jedna činjenica koja ide ovoj teoriji u prilog je turski meteriz, rov, na Draguljama, za koji se smatra da je napravljen u toku Husein-kapetanove bune, koje je završena „padom kod Hodidjeda„.
Mađutim, bez ozbiljnijih arheoloških istraživanja i dokaza, ni jedna od teorija se ne može isključiti.
Turci su nakon sloma Ugara i pada Hodidjeda na Barakovcu napravili kamp i raširili šatore. Barakovac svojim oblikom, prostranstvom i ljepotom predstavlja najidealnije mjesto za postavljanje kampa. Fizički je zaštićen sa nekoliko strana i sa ovog mjesta se vojska može brzo pokrenuti.
U turskim pohodima je učestvovalo najmanje hiljadu vojnika, a toliko vojske je teško smjestiti na jednom mjestu, što isključuje mogućnost da je vojska bila smještena na Bulozima, zbog nedostatka prostora i teško pristupačnog terena.
Izvor Barakovac, kraj kojeg često zastanemo da se okrijepimo, je najvjerovatnije korišten za snabdijevanje kampa vodom.
Turci su se na ovom prostoru zadržali sve do konačnog pada Bosne 1463. godine, kada počinje ozbiljnije uređivanje i organizacija njihovog života i vladanja. Selo Barakovac i danas nosi ime otomanskog vojvode.
Pronađi na mapi izvor Barakovac
[1] Mazalić, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu 1939. godine
(Proučavao i prikupljao materijal Stanišić Vladimir / www.palelive.com)
