ISTOČNO SARAJEVO – Polaganjem cvijeća na spomenik porodici Galinac, prvim žrtvama NATO bombardovanja u Srpskom Sarajevu, na mjesnom groblju Grlica u opštini Istočna Ilidža počelo je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja u Republici Srpskoj.
Nakon polaganja cvijeće predviđeno je služenje parastosa u hramu Sveštenomučenika Petra Dabrobosanskog u Vojkovićima za sve poginule Srbe u NATO agresiji na Republiku Srpsku, nakon čega je predviđeno obraćanje zvaničnika.
Tokom NATO operacije „Namjerna sila“ poginulo je 46, a ranjeno najmanje 98 pripadnika Vojske Republike Srpske, te pet pripadnika radne obaveze, podaci su Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica. U NATO bombardovanju Republike Srpske poginulo je najmanje sedam civila, dok je najmanje 21 civil ranjen.
Snage NATO-a bacile su na Republiku Srpsku ukupno 1.026 bombi, među kojima je i 13 krstarećih raketa tipa „tomahavk“, dok je ukupna težina bačenog eksploziva iznosila oko 10.000 tona.
Zvaničan razlog za bombardovanje Republike Srpske bilo je granatiranje sarajevske pijace Markale 28. avgusta 1995. godine, kada je Unprofor bez dokaza odmah za to optužio Vojsku Republike Srpske.
Inicijativa za obilježavanje Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja pokrenuta je u Andrićgradu 26. avgusta 2018. godine na prijedlog Novinske agencije Republike Srpske – SRNA.
Tomić: Srpski narod riješio da ostane uprkos NATO bombama
ISTOČNO SARAJEVO – Srpski narod je riješio da ostane na prostoru Republike Srpske uprkos NATO bombardovanju čije posljedice se još osjećaju, rekao je danas savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić u Istočnom Sarajevu na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja.
Tomić je istakao da su ciljevi NATO debelo koštali srpski narod. „Prosuli su tone eksploziva sa osiromašenim uranijumom i od direktnih posljedica bilo je 46 žrtava i više od 100 ranjenih. Posljedice su daleko teže i osjetile su se nakon rata zbog ozračenosti osiromašenim uranijumom“, rekao je Tomić.
Tomić je naveo da Sjeveroatlantska alijansa ne poznaje psihologiju srpskog naroda, kao i da je razočaravajuće da ne znaju ni šta je ovaj narod niti pravda.
„Kako ćemo pristati da budemo dio NATO-a kada smo samo prije 25 godina bili bombardovani tonama osiromašenog uranijuma? Danas kad obilježavamo Dan stjećanja na žrtve NATO agresije oni nadlijeću helikopterima da prebroje koliko nas se iskupilo. Ogriješili ste se, klonite nas se, umjesto da se poklonite nevinim žrtvama koje ste gađali i računali da će narod početi da bježi odavdje“, rekao je Tomić u obraćanju.
Savjetnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milan Torbica smatra neophodnim podsjetiti na zločine koje je NATO, na čelu sa Amerikom, učinio srpskom narodu.
„Povod za bombardovanje, a ne uzrok su bile Markale gdje je podmetnut eksploziv. Dokaz za ovo što tvrdim je da su se Markale dogodile 28. avgusta 1995. godine, a već 30. avgusta je započelo NATO akcija. Kao vazduhoplovac znam da je nemoguće organizovati operaciju za kratko vrijeme“, rekao je Torbica.
Torbica je napomenuo da je najmanje 15 dana neophodno za pripremanje takve vazdušne akcije što znači da se NATO pripremao ranije za bombardovanje.
„Mi smo to znali, posebno u vazduhoplovstvu, jer smo sklonili naše sisteme protivvazdušne odbrane /PVO/ da im nanesemo nemjerljive gubitke. I jesmo i za to se ne zna. Još se ne govori o tome jer kada kažemo da smo to učinili nama se pripisuje kao zločinački poduhvat“, dodao je Torbica.
On je podsjetio da se na suđenjima srpskim generalnima u Hagu baratalo sa cifrom od 35 aviona NATO alijanse.
„General /Rupert/ Smit je generalu Ratku Mladiću rekao da je samo oko Sarajeva izgubio pet aviona u toku te operacije“, rekao je Torbica i dodao da je bio sam načelnik PVO i da ne iznose sve što znaju.
On je dodao da su NATO-u naneseni nemjerljivi gubici, a da je cilj bombardovanja bio da oslavi Vojsku Republike Srpske, naruši sistem komandovanja, snabdijevanja i veza da jedinice ne mogu da se premiještaju.
„Tada su se stavili direktno na stranu hrvatsko-muslimanske koalicije. To im je bio i osnovni cilj. Pored toga što su nama nanijeli veliko zlo, pretrpili su poraz. Slava onima koji su nevini nastradali od njihove zločinačke akcije“, rekao je Torbica.
Predsjednik Skupštine grada Istočno Sarajevo Branko Koroman ukazao je da se osjećaju posljedice upotrijebljenog osiromašenog uranijuma, a da se srpskom narodu stavlja hipoteka da je bio zločinački.
„Čini se da je istina najveća opasnost u poslijeratnom periodu. Za istinu moramo da se borimo. Na posljednjoj Skupštini grada osudili smo pokušaj projekta pravljenja dokumentarnog filma `Safari Sarajeva` gdje se na srpski narod ovog područja stavlja hipoteka da je zločinački i agresorski kako bi bili u inferiornom položaju u nekim političkim procesima“, rekao je Koroman.
Da je istina najveća žrtva nakon rata, Koroman je kao primjer naveo i zabranu ulaska u BiH profesoru Milošu Koviću koji je bio svjedok u Hagu 2005. godine i na stručan način i istorijskim činjenicama dokumentovao da se sprski narod tokom rata branio na ovim područjima.
Koroman je izrazio opredijeljenost grada Istočno Sarajevo da nastavi da njeguje kulturu pamćenja i da će biti podignuto pet spomen obilježja da bi buduće generacije znale šta se dešavalo tokom proteklog rata.
Pomen svim poginulim Srbima u NATO bombardovanju Republike Srpske u Hramu sveštenomučenika Petra Dabrobosanskog u Vojkovićima služio je mitropolit dabrobosanski Hrizostom, a obilježavanju Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja prisustvovali su i predstavnici ambasada Srbije i Rusije u BiH.
Tokom NATO operacije „Namjerna sila“ poginulo je 46, a ranjeno najmanje 98 pripadnika Vojske Republike Srpske, te pet pripadnika radne obaveze, podaci su Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica.
U NATO bombardovanju Republike Srpske poginulo je najmanje sedam civila, dok je najmanje 21 civil ranjen.
Galinac: Dvoje djece su mi ubile NATO bombe
ISTOČNO SARAJEVO – Mirjana Galinac, koja je u ratu izgubila troje djece u roku od 15 dana, kaže da su dvoje ubile NATO bombe, dok je treći sin poginuo kao borac Vojske Republike Srpske.
„Ne daj Bože nikome ovu tragediju i tugu da dočeka kao što sam ja. Ni najvećem dušmaninu ne bi to poželjela“, kaže Galinac, koja je izgubila Radovana, Radmilu i Radenka.
Mirjana konstatuje da joj je život ophrvala tuga i nesreća.
„Dobro sam i u pameti jer je nakon pogibije sina ostalo dvoje malo djece, jedno od dvije i po godine, a jedno od godinu i po dana“, kaže Galinac.
Mirjana kaže da joj je unuk smješten u specijalnoj ustanovi u Prijedoru jer kada je čuo da mu je otac poginuo, „skrenuo s pameti“.
„Niti mu mogu otići da ga posjetim, niti kako treba mogu da ga čujem telefonom“, priča Mirjana, kojoj je sve troje djece sahranjeno na groblju u Grlici u Istočnoj Ilidži.
Ona ističe da je ogorčena i boli je puno jer više niko i ne pita kako je porodica Galinac, koja je troje djece dala za Republiku Srpsku.
Tog 9. septembra 1995. godine Radenko je vozio sestru Radmilu preko Srednjeg do autobuske stanice, kako bi se vratila u Beograd, kada su bombe zločinačkog NATO pakta pale na njihovo vozilo, koje je odletjelo u vazduh.
Radmila Galinac je na mjestu ostala mrtva u lokvi krvi, dok je Radenko bio teško ranjen i ogluvio je zajedno sa komandantom jedne jedinice na tom području, koji je došao do njega.
Radenko, koji je narednog dana preminuo u bolnici „Žica“ u Blažuju, gdje ga je liječio čuveni hirurg doktor Miodrag Lazić, molio je komandanta da brine o njegovoj porodici i djeci.
Doktor Lazić je učinio je sve što je bilo u njegovoj moći da spase Radenka, ali mu nije bilo pomoći.
Drugi sin Radovan je poginuo kao pripadnik Vojske Republike Srpske na području Trnova 1995. godine, tako da je Mirjana Galinac za 15 dana ostala bez troje djece.
(www.palelive.com / Srna)