Огласи
FOČA – Fočanski učitelj u penziji Aleksa Lečić Leka ističe da posvećen rad sa djecom mora dati dobar rezultat, te da je ponosan na generacije svojih đaka koji su danas veoma uspješni u svojim profesijama.
Učitelj Leka je prije šest godina iz Osnovne škole „Sveti Sava“ otišao u penziju, ali i danas održava veze sa svojim nekadašnjim đacima, koji izuzetno cijene njegov rad i za kojeg ističu da im je veliki uzor u životu.
„Bio je veoma strog i ozbiljan, ali pravedan i pun ljubavi za nas. Krupan, visok sa prosijedom kosom i urednom bradom, uvijek elegantno obučen, meni dječaku postao je uzor…Svakog vikenda vodio nas je na izlete i družio se sa nama.
Svu svoju ljubav, tek bi tu, kad nismo na času, znao ispoljiti, brinući se da li smo oznojeni sjeli na kamen ili zemlju, da li smo dovoljno jeli i kao pravi roditelj reckajući slaninu dijelio sa nama svaki zalogaj“, ovo je isječak iz pismenog sastava jednog od Lekinih đaka, koji je napisao kasnije kao srednjoškolac, što najbolje govori koliko su ga đaci voljeli.
Leka čuva taj sastav i sa ponosom ističe da je njegov autor danas uspješan ljekar specijalista.
U razgovoru sa Srnu povodom Svjetskog dana učitelja, Lečić navodi da mu đaci i učionica mnogo nedostaju, jer je sa njima proveo čitav svoj radni vijek, ne samo u kabinetu, nego i van škole, u prirodi, vodeći razne sekcije, a pogotovo planinarsku.
„Ali kad nađem vremena s njima se i sada družim, sjednemo, popijemo, ispričamo se, to mi je veliko zadovoljstvo“, kaže Lečić.
On ističe da je škola „fabrika svih fabrika“ i da bi, kada bi ponovo birao, opet izabrao posao učitelja.
„Zadovoljstvo je sa djecom raditi, pogotovo sa malom djecom, oni su bezazleni, željni znanja, igre, hoće da upamte, da saznaju…sve ostalo zaboraviš, a njima moraš posvetiti svu pažnju“, navodi Lečić.
On dodaje da je uvijek imao odlične odnose sa roditeljima i da su svaki problem zajedno rješavali.
„Nijedan moj učenik nije išao pedagogu i psihologu, zato što smo uvijek bili fleksibilni, zajedno smo radili. Rad sa roditeljima je najbitniji“, napominje fočanski učitelj.
U ranom školskom uzrastu veoma je važno da se dijete oslobodi eventualnog straha od škole i da se zainteresuje za učenje, a Leka je to odlično znao.
„Učenicima koji su bili mirni i stidljivi posvetio sam veliku pažnju raznim metodama, što više rada i druženja. I ostale učenike sam aktivirao da mi pomognu, tako da smo i one najslabije izvlačili i tražili od njih veća i bolja znanja“, navodi Lečić.
Upoređujući osnovno obrazovanje nekada i sad, Lečić navodi da svaka generacija donosi nešto novo i da on na sve novine gleda kao nešto normalno, jer je i njegova generacija donijela nešto novo.
„Međutim, sve te mašinerije, ti mobilni telefoni, koje ja zovem umobolni, napraviće mnoge nepoželjne stvari. Mi smo tada posvećivali punu pažnju, sve je iz naših glava poticalo, naših metoda, naše prakse i učenika smo znali u potpunosti kakav je. A sada, koliko vidim, to je teško, jer radi mašinerija. Mi smo, ipak, bili mnogo više sa djecom, tako da su razlike ogromne, mobilni telefoni će haos napraviti“, upozorava Lečić.
On dalje pojašnjava da je digitalizacijom i korišćenjem računara i interneta, nastavnik oslobođen napora i rada, pripreme su mu odštampane, pa teret pada na roditelje i djecu.
„Dijete treba nekad i kući povesti, pa mu pokazati, kao što sam i ja radio. Ali danas je sve kompjuter, ne znam ni da li djeca posjećuju bioblioteku, mnoge stvari će izgubiti“, upozorava Leka.
Lečić za sebe kaže da je bio strog učitelj i da je znao da povisi ton, ali za dobro učenika.
„Batine – ne, postoje razne metode. Rad sa djecom uvijek daje plod, nije potrebna teška diskriminacija djeteta. Morate mu dati sve što je potrebno, a ono zna, upija, nikada ne zaboravlja i zato se ja danas sa svojim učenicima rado vidim, uvijek sam uz njih“, pojašnjava Lečić.
On je poznat kao učitelj koji je dosta radio sa djecom i mimo samog nastavnog procesa u školi i da je bio učitelj i u školi i van škole, a posebno je volio planinarenje, pa je vodio djecu svuda po prirodi.
„Imao sam divnog kolegu Milovana Milanovića, koji je umro, nas dvojica smo proveli divne trenutke sa djecom. Od desetoro pa do osamdesetoro djece znali smo da vodimo, osvojili smo sve velike vrhove i planine, možda roditelji to njihovi nisu ni znali, to je bilo fenomenalno, to se ne može opisati.
Naučili su mnoge stvari, plus ljekovito bilje, šumski plodovi, a pogotovo druženje, sport, pjesma, i hvala Bogu nikada se nije desila neka povreda ili neki loš slučaj. Zahvalan sam djeci i njihovim roditeljima“, priča „učo“.
On dodaje da je uvijek nastojao da bude sa djecom i da nije dozvoljavao da ona budu sama.
Osim izleta u prirodu, učitelj Leka je bio poznat i po humanitarnim akcijama u kojima je učestvovao sa svojim đacima, učeći ih čovjekoljublju.
Svojim sadašnjim i budućim kolegama poručioje da moraju biti non-stop sa djecom, i u nastavi i van nastave.
„Djeci treba u svemu izaći u susret, ne samo dati im zadaću i pregledati je. Ne pretjerivati sa mašinerijom – kompjuterima i telefonima, uvijek biti sa djecom i u kontaktu sa roditeljima“, zaključuje Lečić.
(www.palelive.com / Srna)
