Огласи
ISTOČNO SARAJEVO – Egzodus sarajevskih Srba poraz je tadašnje politike međunarodne zajednice, ali i nekih čelnika srpske elite tog vremena, i to se mora nazivati pravim imenom – sarajevski Srbi su izdani i od svojih i od tuđih, smatra sociolog iz Istočnog Sarajeva Vladimir Vasić.
„Tadašnje komšije su samo iskoristile pogodan geopolitički momenat da ostvare dugogodišnja stremljenja u nastojanju da formiraju unitarne BiH“, navodi Vasić.
On ističe da je „pogubna i poražavajuća činjenica da niko nije niti će odgovarati za egzodus sarajevskih Srba i za njihov masovni progon iz Sarajeva i okoline“.
ZAŠTO NIKO NIJE ODGOVARAO ZA STRADANJE SARAJEVSKIH SRBA?
Danas, napominje Vasić za Srnu, postoji konstantan otpor pojedinih, pretežno bošnjačkih političkih elita i na sam pomen sarajevskih Srba kao da oni nikada tu nisu postojali.
Prema njegovim riječima, primjetno je ofanzivno dejstvo pomenute elite u kontekstu popisa stanovništva jer bi popis urađen „ni po babu ni po stričevima“ postavio surovo pitanje na koje „zaklete demokrate“ u „otvorenom gradu“ nemaju adekvatan odgovor na pitanje – „gdje su iščezli sarajevski Srbi“?
„Na ovo pitanje nemaju odgovor oni koji se danas zaklinju u funkcionalnost, multikulturalnost, suživot i demokratiju u BiH, a od Sarajeva prave `demokratsku Medinu`. Ali, nesporne činjenice govore da danas uspomenu na sarajevske Srbe čuvaju poluprazne bogomolje, koje su svjedok vjekovnog prisustva Srba u tom dijelu BiH“, navodi Vasić.
On konstatuje da je pred današnjim političarima, naročito odgovornim pojedincima grada Istočno Sarajevo, ozbiljan zadatak – kako dalje razvijati Istočno Sarajevo, a ne odricati se nekadašnjeg Sarajeva koje nije niti će biti /a to zavisi i od nas/ – zatvoreni islamski kalifat kako ga pojedinci žele.
TREBAJU LI SRBI DA SE ODREKNU SARAJEVA?
„Činjenica je da danas imamo Istočno Sarajevo, da imamo jedan od najljepših gradova Republike Srpske koji bilježi rast u svakoj sferi razvoja, ali ne smijemo, a to pojedinci rade, da zamijenimo Istočno za Sarajevo.
Sarajevski Srbi, ali i svi mi rođeni u gradu na Miljacki ne smijemo svojim odricanjem dovršiti tuđi plan rasrbljavanja nekada, po znamenitim Srbima, poznatog grada“, upozorava Vasić.
Dokle god živi sjećanje prema tim ljudima, ističe on, dotle će živjeti nada da će Srbi u Sarajevu ponovo biti svoji na svom i da će zajedno sa ostalim narodima dijeliti parče grada podno Trebevića.
„Ako se odreknem tebe Sarajevo – odrekao sam se sebe… Nema nas, odrekli smo se grada na Miljacki. Odrekli smo se i omrznuli ono što i nama pripada“, napominje Vasić.
On ističe da „Sarajevo nije samo – čaršija“ i da ga „ne zaslužuje samo sarajevska jalija“.
ZVONA PRAVOSLAVNIH HRAMOVA – SVJEDOCI SRPSKOG POSTOJANJA
Vasić ukazuje na činjenicu da crkvena zvona sa pravoslavnih hramova i danas svjedoče da je Sarajevo i srpsko.
Prema njegovim riječima, nikada zvono nije smetalo glasu mujezina.
Srbima, objašnjava Vasić, smetaju neki duhovi prošlosti – „sarajevski jalijaši koji hoće grad po svojoj mjeri, koji hoće da kroje Sarajevo u kome mjesta nema Srbima“.
„Kome smeta, ako je uopšte više i ima, sarajevska multietničnost? Kome smetaju sarajevski Srbi, kome oni mogu biti prijetnja i opasnost, ta šačica ljudi koja je ostala dosljedna svome gradu? Zašto činimo uslugu čaršiji i sarajevskoj jaliji odričući se /kao nekada Petar Isusa Hrista/ grada koji je i naš?“, pita Vasić.
On, istovremeno, odgovara kako ne zna koliko puta su se Srbi odrekli Sarajeva, ali zna da su „mnogo puta više gorko zaplakali“.
(www.palelive.com / Srna)
