Vješte ruke mlade Ankice

Kroz istoriju, pa do danas pamte se razne vrste ukrašavanja tijela – kako iscrtavanjem po koži, tako i nakitom, koji je od davnina bio dio statusnog obilježja, način izražavanja društvenog i ekonomskog statusa, dok u moderna vremena on predstavlja veoma bitan modni detalj koji otkriva dimenzije i karakter osobe koja ga nosi. Nakit je jezik koji govori sam za sebe. Tradicija izrade bižuterije potiče iz davnina kada se u Veneciji, Parizu i Češkoj pokreće trend nošenja i proizvodnje nakita. Bižuteriju su najčešće nosili oni koji nisu mogli priuštiti prave dragulje, ali takođe i bogataši i žene vladara.

Bilo da je riječ o dragom kamenju, zlatu, srebru ili bižuteriji, nakit je neizostvan detalj i omiljeni poklon svake žene. Svoju priču mlada Ankica Čvoro, koja se bavi izradom nakita, počinje upravo poklanjanjem nakita svojoj majci za 8. mart.

“Prvi komad nakita koji sam napravila bile su minđušice od gline koje sam jedne godine, zbog nedostatka novca, poklonila svojoj mami za 8. mart. Mama je bila presrećna. Među mojim prvim radovima izdvojila bih minđuše u obliku više vrsta voća i povrća, zatim lutkica i slično“, priča Ankica.

Interesovanje za umjetnost Ankica povezuje sa likovnim sekcijama i kreativnim radionicama koje je pohađala u osnovnoj školi.

“Moja kreativnost se vremenom sve više isticala. Međutim, obrazovanje nisam nastavila u tom smjeru. Iako sam odabrala drugačiji poziv, svoju ljubav prema umjetnosti ispoljila sam u pravljenju nakita. Imala sam priliku da prisustvujem mnogobrojnim izložbama uspješnih umjetnika, pa čak i samom procesu nastajanja njihovih djela, što me na neki način podstaklo da i sama pokušam nešto slično“, objašnjava Ankica.

Većina ljudi nakit doživljava samo kao ukras koji će nositi u određenoj prilici, a da pri tome nisu ni svjesni koliko njime odaju stil i svoje osobine.

Ankica, student Učiteljskog fakulteta na Filozofskog fakultetu u Istočnom Sarajevu, dodaje da je izradu nakita pokrenula radi ličnog zadovoljstva, isključivo praveći ga za sebe, ali budući da ga je nosila često, njene drugarice su pokazale svoje oduševljenje za njen hobi, pa je počela da pravi nakit i za njih.

Ova buduća učiteljica ističe da je uvijek voljela da nosi nakit, a sada joj to predstavlja još veće zadovoljstvo, jer može napraviti sve vrste nakita u skladu sa svojim odjevnim kombinacijama.

Ankica uživa u kombinovanju odjevnih predmeta različitih stilova, pa je to nju inspirisalo da spaja naizgled nespojive materijale i dezene. Vremenom je postajala sve uspješnija u tome, a sada joj inspiracija dolazi svakodnevno, od aktuelnih modnih trendova, preko crtanih filmova, dječijih aktivnosti, do najobičnijih oblika i predmeta koji nas okružuju.

Ona je na početku, kad je počela da izrađuje nakit, koristila glinu i sve druge materijale koje je imala pri ruci, a koje bi joj baka izvukla iz svoje mašine za šivenje.

Danas najviše koristi glinu, drvo, biolin masu, boje, lakove, plastične i drvene perle, ukrasne kamenčiće, krpice različitih materijala i dezena, od kojih su joj najdraži: muslin, saten, čipka i til.

“Trudim se da obuhvatim najrazličitije vrste materijala i prilagodim ih svim ukusima, stilovima i uzrastima mojih kupaca. Sam proces izrade nakita obavljam sama. Međutim, moja bliža rodbina i prijatelji doprinose mom malom biznisu, pomažući mi pri nabavci materijala, dajući svoje prijedloge i sugestije koje rado prihvatim“, objašnjava Ankica.

Prvo javno izlaganje Ankičinog nakita bilo je 7. marta na izložbi ženskih ručnih radova u Kulturnom centru na Palama, a svi koji žele pogledati njene radove u okviru ove izložbe mogu to učiniti do 11. marta.

Nakit otkriva, govori, impresionira, zadivljuje, čini nas ljepšim i podiže naše samopouzdanje – a ovih nekoliko redova ispričalo nam je priču o jednom njegovom stvaraocu.

(www.palelive.com / Srna / Dragana Dutina)