Огласи
NJegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije poručio je sinoć da je Sveti Sava ličnost koju svaki hrišćanin može istinski doživjeti kao oca, brata, učitelja, prijatelja, rukovoditelja, i to kada god stane pred njegovu ikonu, pred njegovo lice.
„Stojeći pred njegovom ikonom kao pred ogledalom, u njemu možemo vidjeti našu prošlost, našu istoriju, u njemu se ogledamo i onakvi kakvi jesmo sada, u ovom času, dok stojimo pred njegovim likom“, rekao je vladika Grigorije u besjedi na Svetosavskoj akademiji Eparhije dabrobosanske, održanoj na Palama.
On je istakao da nas to ogledanje pred licem Svetog Save upućuje ka budućnosti, jer on nije postojao i iščezao, nego on jeste i biće.
Podsjećajući na Žitije Svetog Save, episkop Grigorije je rekao da se o njemu može govoriti i kao o organizatoru, a da riječ organizacija dolazi iz istog korijena od kojeg i riječ organizam. „Mnoge organe treba usaglasiti da bi organizam funkcionisao. Upravo to je sa crkvom uradio Sveti Sava“, naglasio je vladika Grigorije.
„Kao plemić on se spustio do posljednjeg čovjeka, do posljednjeg zemljodjelca, pastira. NJegovo drugovanje sa njima nije njega umanjivalo, nego je njih podizalo. On je njih učio da postanu plemstvo, carsko sveštenstvo, sveti rod. To je on narod hrišćanski izvodio iz tame u svjetlost, iz neznanja u znanje, od primitivizma do kulture. Zato je Sveti Sava prosvjetitelj, ali to je on u svom narodu mogao postati samo zato što je shvatio da je taj narod, zajedno sa njim, zapravo jedan organizam“, rekao je vladika.
Niko u tom narodu, u tom organizmu, poručio je episkop Grigorije, nije ni manji ni veći, jer niko nije ni manje niti više važan – važan je svako pojedinačno.
Prema njegovim riječima, Sveti Sava je unio duhovnu svjetlost među svoj narod, dao mu identitet, identifikujući ga sa Hristom i uključujući ga u organizam, u porodicu hrišćanskog naroda.
Poslije toliko vijekova, kaže vladika Grigorije, bilo bi dobro da se danas zapitamo – ugledamo li se na Svetog Savu, učimo li, radimo li, volimo li jedan drugoga, jesmo li organizovani, osjećamo li se kao da smo dio organizma jednog tijela, jednog naroda.
„Jesmo li spremni skloniti se nekom sa puta? Jesmo li spremni pokazati pažnju jedan prema drugome? Jesmo li i na šta spremni od svega onoga na šta nas Sveti Sava, kao najsvjetliji lik i najsvjetlonosnije ogledalo upućuje“, upitao je on.
Slobodno zamislimo kako nam je um otvoren za svjetlost i dobro, zamislimo kako su nam srca otvorena za ljubav, za Boga, za drugoga i ma ko da smo, veliki i mali, višeg ili manjeg zvanja, osjetićemo radost postojnja. Imaćemo utisak kao da smo harfa u rukama Božijim ili jednostavnije – da smo harfa u rukama Svetog Save koji donosi najljepšu muziku, rekao je vladika Grigorije u svojoj besjedi.
„Treba nam što više takvih trenutaka, ne sjećajući se samo onog što je nekad bilo, nego hodeći naprijed u susret Svetom Savi i Hristu. Tada ćemo shvatiti da, ma kakva nas nevolja srela u ovom svijetu, ovaj život ima smisla“, naglasio je episkop.
Skup u čast Svetog Save, prvog arhiepiskopa i prosvjetitelja srpskog, održan je na paljanskom Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Svetosavskoj akademiji prisustvovali su i direktor Sekretarijata za vjere Republike Srpske Dragan Davidović, te predstavnici političkog, kulturnog i javnog života grada Istočno Sarajevo.
U muzičkom dijelu učestvovali su solisti na klaviru Maja Aranđelović Đogo koja je izvela kompozicije „Hilandar“ i „Gračanicu“, hor Bogoslovije iz Foče je otpjevao himnu Svetom Savi, te glumac LJubo Božović koji je govorio stihove posvećene prvom srpskom arhiepiskopu.
Mnogobrojnoj publici predstavila se i Etno grupe „Zahumlje“ iz Trebinja.
(www.palelive.com / Srna)
