Vojna bolnica „Koran“ – svjedok nadljudskih napora medicinskog osoblja

Početkom aprila, prije 27 godina na Palama je osnovana ratna Bolnica „Koran“ u okviru Četvrtog Sanitetskog bataljona Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske.

Početak građanskog rata u BiH, mnoge zdravstvene radnike onemogućio je u odlasku na njihova radna mjesta, posebno u Sarajevu, a potom je došlo i do progona kadra srpske nacionalnosti. Sve bolnice koje su tada postojale ostale su u gradu pod muslimanskom kontrolom.

Zbog ratnih dejstava, osim Bolnice „Koran“, tada su na području Sarajevsko-romanijske regije osnovane i ratne bolnice – „Podromanija“ na Sokocu, „Žica“ na Ilidži i „Kasindol“ u Lukavici.

LJekar i prvi ministar zdravlja Republike Srpske Dragan Kalinić rekao je Srni da Bolnica „Koran“ i ljudi koji su u njoj radili mogu da budu na ponos Srpskoj i za svaku vrstu poštovanja.

Glavna sestra u operacionoj sali u Vojnoj bolnici „Koran“ Dušanka Cicović kaže za Srnu da je ta zdravstvena ustanova bukvalno pravljena sa ledine u nekadašnjoj zgradi hotela na Palama.

Ona je navela da su prvo na Pale stigli ljekari i medicinsko osoblje iz Vojne bolnice u Sarajevu, a potom i iz Bolnice „Koševo“.

„Bolnica na Koranu, zahvaljujući stručnosti tadašnjeg kadra, funkcionisala je u teškim uslovima, ali, uprkos svemu, Pale nikada nisu imale bolju zdravstvenu zaštitu nego u toku rata“, navela je Cicovićeva.

Ona dodaje da su na početku rata imali mnogo posla dok nije, šest mjeseci kasnije, formirana bolnica u Kasindolu, naglasivši da su pacijente sa težim povredama, poput glave i kičme transportovani helikopterom u Vojno-medicinsku akademiju u Beogradu.

U Vojnoj bolinici „Koran“ liječeno je 20.000 pacijenata, civila i ranjenika, 12.000 ih je operisano, a smrtnost operisanih pacijenata je bila sasvim mala jer je medicinski kadar bio visokostručan i obrazovan.

Cicovićeva naglašava da su u skladu sa Hipokratovom zakletvom pristupali i profesionalno se odnosili prema svim pacijentima bez obzira na nacionalnost.

„Jedne prilike dovezli su nam majku i kćerku muslimanske nacionalnosti sa Grbavice koje je pogodio snajper dok su išle po hranu. Majka je bila slijepa, a zadobila je povrede obje potkoljenice, dok je djevojčica pogođena u preponu, u glavnu arteriju. Na svu sreću nije iskrvarila i uspjeli smo je spasiti“, prisjeća se Cicovićeva.

Ona je navela da u tom ratnom periodu nije bilo radnog vremena za medicinsko osoblje. „U svako doba dana ili noći, u zavisnosti od potreba službe, dolazili smo na posao i radili, a osoblje koje je bilo i smješteno u bolnici na svaki zvuk sirene trčalo je do sanitetskog vozila da pomogne“, priča Cicovićeva, dodavši da niko od zaposlenih nije znao za umor, a sve u želji da se što više ranjenika spasi.

Medicinska sestra nekadašnje ratne bolnice na Palama Lenka Ilić rekla je Srni da je to bila jedina bolnica na području Sarajevsko-romanijske regije u kojoj su se početkom aprila 1992. godine okupili svi stručnjaci.

„Svi smo se tu našli iz poznatih razloga i svi smo bili raspoređeni po odjeljenjima sa istim ciljem – da pomognemo ranjenima i oboljelima“, istakla je Ilićeva.

Ona je podsjetila da je improvizovana operaciona sala prije rata bila sala za bilijar u okviru hotela, a od kuglane je napravljeno odjeljenje za fizikalnu terapiju.

Ilićeva se prisjeća da je radila u prijemnoj ambulanti u holu, bez dnevnog svjetla. „Tada smo sve ručno pisali, bilježili… Samo prve godine rata obavljeno je 1.300 operacija, od kojih je većina bila visokorizična, ali svaka je, srećom, prošlo uspješno“, naglašava Ilićeva.

Ona je dodala da se svakom ranjeniku i pacijentu, bez obzira na to što je bilo raznih nacionalnosti, pristupalo maksimalno profesionalno, svi su tretirani isto i niko nikome nikada nije uputio ružnu riječ.

Ilićeva ističe da su to bila teška vremena, ali da je kompletno osoblje, bez obzira na loše uslove, nedostatak lijekova, medicinskog materijala… davalo sve od sebe da pomogne. Ona je podsjetila da im je u nabavci lijekova najviše pomagala apotekarka, humana žena iz Holandije Jeni Ligtenberg.

Ugledni srpski ljekar, hirurg Mirko Šošić rekao je ranije Srni da je ratna Bolnica „Koran“ na Palama počela da radi 4. aprila 1992. godine kada je uspješno obavljen i prvi porođaj jedne Bošnjakinje.

„Tokom cijelog rata ponašali smo se profesionalno. Ni meni, niti bilo kome od ljekara u bolnici nije bilo važno koje je nacionalnosti ranjenik. Za nas je to bio samo čovjek kome treba pomoć“, dodao je doktor Šošić.

On je podsjetio da su u tom periodu oskudijevali u mnogim stvarima, od hrane i grijanja do lijekova, da su uslovi rada bilo izuzetno teški, ali da nikada nisu iskazali nedolično ponašanje prema pacijentima.

I doktor Šošić je naveo da veliku zahvalnost duguje Jeni Ligtenberg, apotekarki i humanisti iz Holandije koja je dobrovoljno došla na Pale krajem 1993. godine i ostala sve do kraja rata. Bila je organizator brojnih donacija u lijekovima i medicinskom materijalu.

Ispred ratne Bolnice na Koranu otkrivena je spomen-ploča na kojoj je ispisano da je od 4. aprila 1992. do 30. juna 1996. godine u ovoj zdravstvenoj ustanovi liječeno više od 20.000 ljudi i izvršeno više od 12.000 operacija.

Spomen-ploča simbolizuje značaj ove ustanove tokom proteklog rata i svjedoči o nadljudskim naporima ljekara i kompletnog tadašnjeg zdravstvenog osoblja u liječenju mnogih ljudi, srpskih boraca i djece.

(www.palelive.com / Srna)