Vrata svog doma nesebično otvorilo 18 hraniteljskih porodica u Bijeljini: Sa srcem na kvadrat brinu o djeci i odraslima

BIJELJINA – Hraniteljstvo kao oblik socijalne zaštite u Bijeljini još nije dovoljno razvijeno, ali postoje porodice koje su to prepoznale i koje svakodnevno brinu o djeci i odraslima kojima je njihova pomoć potrebna, trude se da im nadomjeste ono što im je život oduzeo i izmame osmijeh na njihovo lice.

Malim, ali istovremeno krupnim koracima u očima jednog djeteta, bijeljinske hraniteljke pružaju maksimum volje, snage i humanosti da nečiji život učine ljepšim. O svojoj hrabrosti i požrtvovanju veoma malo pričaju, a i kada to čine, ne mogu sakriti suze u očima.

Jedna od njih je i Staka Lazić, čija je hraniteljska priča veoma teška i bolna. Prije šest godina se penzionisala i od tada se bavi hraniteljstvom. Ona brine o jednom licu koje ima poteškoće u razvoju i nema bliže srodnike. Ističe da mu je potrebna 24-časovna briga, ali da je zahvalna na snazi koju ima i svemu što može da mu pruži.

– To je težak posao koji traje 24 sata, ali pričinjava i veliko zadovoljstvo. Pokušavam da mu nadomjestim sve ono što mu je u životu falilo. Iako ne zna da mi zahvali, u njegovim očima vidim blagonaklonost kad ga nahranim, umijem i pomazim – kaže Staka koja je već pet godina hranitelj odrasloj osobi sa posebnim potrebama.

Ne krije da ovaj posao ima i lijepe i teške trenutke.

– On se nikada nije poigrao sa drugom djecom, nije izašao na ulicu, nikada nije hodao, ne može sam da jede, ne govori. Jednostavno, uskraćen je za sve što pruža život – kaže ova humana žena.

Na području Semberije hraniteljstvom se bavi 18 porodica. U bijeljinskom Centru za socijalni rad ističu da u posljednjih deset godina razvijaju hraniteljstvo i da ima prostora da ta oblast bude unaprijeđena, o čemu su juče razgovarali i sa gradonačelnikom Ljubišom Petrovićem.

– Svaki hranitelj i svako dijete imaju posebnu priču. Uglavnom se za hraniteljstvo prijavljuju žene koje imaju posebna osjećanja i takve žene svima šalju pozitivnu poruku. One su spremne da žrtvuju svoje potrebe za dobrobit djeteta i odraslih osoba o kojima brinu – rekla je Mila Stojanović iz Centra za socijalni rad.

Bijeljini je potrebno još hraniteljskih porodica, dodala je Stojanovićeva i pozvala i ostale građane Bijeljine, koji su u mogućnosti, da se priključe ovom humanom djelovanju.

Prvi čovjek grada istakao je da je jučerašnji prijem potreba da se pruži podrška hraniteljskim porodicama i pošalje poruka da u svojoj borbi za djecu nisu sami.

– Djetinjstvo koje su ta djeca imala nije bilo najsrećnije, a hranitelji su uspjeli da ga promijene, da im vrate osmijeh na lice, omoguće obrazovanje i da imaju sve kao njihovi vršnjaci koji žive sa biološkim roditeljima. Hranitelji su ljudi koji imaju srce na kvadrat i neće biti prepušteni sami sebi. Bijeljina je srećna što ih ima i mi ćemo im i u materijalnom smislu iskazati veći stepen podrške – rekao je Petrović.

Pripadnost

Po definiciji, hraniteljstvo predstavlja preuzimanje brige o djetetu koje nema roditelje ili djetetu koje iz drugih razloga ne može da živi u svojoj porodici. To su prepoznale bijeljinske hraniteljke, koje ističu da postoje djeca čije je djetinjstvo skroz promijenjeno odsustvom roditeljske brige o njima, a gubitak porodice i doma im je najveći izvor patnje.

– Ovoj djeci nije dovoljno obezbijediti krov nad glavom, njima je potrebna porodica da ih voli i da joj pripadaju – poručuju bijeljinske hraniteljke.

(www.palelive.com / Glas Srpske – Ljiljana Aleksić)