Огласи
ZAGREB – Hrvatski istoričar Goran Šarić poželio je vječni pomen čuvaru „Zejtnilika“ Đorđu Mihailoviću, te istakao da su granice Slovenije, Hrvatske, BiH i Sjeverene Makedonije danas onde, dokle je stigla srpska vojska u Prvom svjetskom ratu.
Šarić je napomenuo da se Mihailović, koji je danas sahranjen na groblju „Zejtinlik“ u Solunu, pridružio srpskim herojima o kojim se gotovo šest decenija brinuo.
„Dobri starče, vječna slava tebi i svim srpskim junacima Prvog svjetskog rata!“, naglasio je Šarić, opraštajući se od Mihailovića, uz stihove Vojislava Ilića Mlađeg iz pjesme „Neznani tuđinče“ koji su i uklesani na kapeli ovog srpskog vojnog groblja u Solunu.
Šarić navodi da se danas gotovo niko od Slovenaca, Hrvata i Bošnjaka ne sjeća da su im Srbi darovali slobodu iz tamnice Habzburške monarhije, a što je još tužnije, srpskih heroja iz Prvog svjetskog rata malo ko se i u Srbiji sjeti.
„Na razvalinama svoje države Srbi su drugim Južnim Slovenima sagradili njihove. Na srpskim žrtvama izgrađene su temelji kuća drugih balkanskih Slovena“, rekao je Šarić.
Šarić kaže da su se mnogi Slovenci, Hrvati i muslimani iz Bosne /danas Bošnjaci/ iz Habzburške monarhije u Prvom svjetskom ratu ginuli za tuđu državu, jer svoje nisu imali.
„Desetine hiljada Slovenaca, Hrvata i muslimana iz Bosne iz Habzburške monarhije kretali su se prema Drini. Mnogima od njih ona će biti posljednja adresa.
Drugi će je preći, ali će ostaviti kosti u šumama Cera. Čak i mnogi koji su preživjeli, kasnije će se u paničnom bijegu pred srpskom vojskom udaviti u moćnoj rijeci“, naveo je on.
Šarić podsjeća da je pred samo nešto više od 100 godina, najveći slovenački grad bio je Trst, ali Slovenci su u njemu polako postajali Italijani, kao što su u Celovcu /danas Klagenfurtu/ odlučili da budu Nijemci.
„Dalmacija je bila nedođija na kraju svijeta, regija do koje nije bilo čak ni pruge, odakle se jedna trećina stanovništva iselila samo u deset godina. U Zadru su živjeli Italijani, a Hrvati su bili manjinsko stanovništvo Pule, Rijeke, Vinkovaca, Osijeka, Vukovara, Slavonskog Broda… Muslimani iz Bosne nisu još znali jesu li Turci ili Srbi islamske vjere, a Makedonci se nisu mogli odlučiti jesu li Srbi ili Bugari, dok su ih već Grci proždirali“, ističe Šarić.
I onda je, navodi Šarić, došao Gavrilo Princip, omaleni srpski dječak /koji „među hiljade žandara, austrijskog ubi poglavara“…/ koji sa nekoliko hitaca ubi vjekovnu tamnicu Slovena, zlosrećnu Austrougarsku monarhiju.
„U toj državi, koje se neki u Hrvatskoj sa sjetom sjećaju /samo da bi Srbima tjerali inat/, 90 odsto Hrvata bilo je nepismeno, neoprano, gladno, golo i boso seosko stanovništvo. Isto je vrijedilo u nešto manjoj mjeri za Slovence, a još većoj za bosanske muslimane“, ističe Šarić.
Šarić kaže da se Slovenci danas ponose najčišćom državom Evrope, a da nije bilo srpske vojske, to bi bila „najčišća regija Italije i Austrije“.
„Danas Hrvati žive od milijardi evra turizma. Da nije bilo srpske vojske, istočna obala Jadrana bi bila dio italijanske turističke ponude. Danas Bosanci uživaju u Visokom, u najljepšem arheološkom parku Balkana. Da nije bilo srpske vojske i `piramide` bi im Austrija iskopala i odnijela u Beč! Danas Makedonci sa Samuilove tvrđave gledaju Ohrid. Da nije bilo srpske vojske, Ohrid bi bio grčko jezero, a Skoplje bugarski grad…“, ukazuje Šarić.
Šarić ističe da su granice Slovenije, Hrvatske, BiH, Sjeverene Makedonije danas onde, dokle je stigla čizma ili opanak srpskog vojnika u Prvom svjetskom ratu, prenosi portal „Vidovdan“.
„I ni metar više! Da li se Janez dok Bledom vesla u svom čamcu ikad sjeti Miloša iz Šumadije koji je svoje kosti ostavio na Kolubari da bi Slovenci uopšte opstali kao nacija? Da li se Šime dok skače sa zadarskih orgulja u more ikad sjeti Dragana iz Niša koji se smrznuo na albanskoj golgoti da bi on `piva` Oliverove pisme, a ne kancone Erosa Ramacotija? Da li Meho, dok pije najbolju kahvu na Bosanskoj piramidi Mjeseca zamoli dragog Alaha da bude milostiv prema Slobodanu koji nije preživio probijanje Solunskog fronta, gdje se borio da Meho više ne čisti cipele austrijskoj gospodi? Da li Kosta nekad zapali svijeću na Ohridu, u crkvi Svetog Jovana, zahvalan što se ne zove Kostas, Nikoli iz Jagodine koji je podlegao ranama u Mojkovačkoj bitki?“, upitao je Šarić.
(www.palelive.com/Srna/Foto: Novosti.rs/Printskrin)
